Miloš Đurđević (1961), pjesnik i književni kritičar, antologičar i prevoditelj, objavio je do sada petnaest knjiga poezije, književnih kritika, antologija suvremene hrvatske i svjetske poezije te izbora iz pojedinačnih pjesničkih opusa. Njegova poezija prevedena je i objavljena na desetak jezika, zastupljen je u važnijim domaćim kao i stranim antologijama i izborima iz suvremene poezije.

I u njegovoj novoj knjizi, kako ističe Robert Perišić, "vidimo kontinuitet nivoa koji Đurđević drži već dugo, na temi – rekao bih – razlomljene tišine i razlomljenog govora, u pismu iz kojeg se pomaljaju i iskustvo stvarnog, i granice tog iskustva u jeziku. Đurđevićeva je poezija tiha, ona ne viče nikad ništa, pa ni ne viče o sebi – osim ako se udubimo u njene glasove: onda se može čuti ta šuma, od šumova, ta buka izvanjskog, pa onda i unutarnjeg koje joj se opire, svedena u jedan okvir savladavanja i autentično zavezana, prigušena, kao od pjesme uhvaćen svijet... Miloš Đurđević je u poeziji i s poezijom, što možda nije nebitno u ovoj prilici, bez zadrške i rezervnog položaja i jedan je od rijetkih književnika-slobodnjaka, pritom pjesnika, koji u neoliberalnom okružju trenira opstanak zajedno s ovom, nažalost i od izdavaštva, pa i kulturne politike, prezrenom vrstom."

Rođen sam u podne početkom kolovoza na prekrasnom otoku Rabu. To su činjenice i oko toga nema nikakvog spora, uključujući i spomenuti atribut. Tu sam proveo prvih par godina života, a zatim smo živjeli u Zadru gdje sam pohađao osnovnu školu. To su bile sjajne godine, ne baš sve, ali solidan dio toga vremena pamtim po dobrim i boljim stvarima. Nakon toga bilo je jako dobrih godina u Puli, gdje sam pohađao srednju školu, neko je vrijeme bilo zanimljivo u Splitu, tamo moji roditelji danas žive, gdje sam maturirao i krenuo na studij, i u Zagrebu, pogotovo sredinom i krajem 1980-ih, gdje sada živim. Ali to je već područje komplicirane socijalizacije i trajne kompetencije, spleta užih i onih širih okolnosti, potonje su me znale dovoditi do ruba mentalnog stupora, iako na njih nije bilo moguće utjecati, mnoštva prijatelja i neprijatelja, znanaca i pravih drugova, prijateljica, djevojaka i žena, a svi su oni neprestano dolazili i odlazili, nešto tražili i uzimali, donosili i odnosili, na nešto me nagovarali i nešto odbijali, zajedno sa mnom kreirali kaos u kojemu se još uvijek nekako pokušavam snaći.

Miloš Đurđević (Rab, 1961), pjesnik i književni kritičar, antologičar i prevoditelj. Objavio je petnaest knjiga poezije, književnih kritika, antologija suvremene hrvatske i svjetske poezije te izbora iz pojedinačnih pjesničkih opusa (recentni objavljen naslov, "Kreda in odtisi – izbrane in nove pesmi / Kreda i otisci – izabrane i nove pjesme", dvojezično izdanje, preveli Vera Pejovič i Peter Semolič, Ljubljana: Kulturno-umetniško društvo Poiesis, 2019). Njegova poezija i eseji prevedeni su i objavljeni su na desetak svjetskih jezika, zastupljen je u mnogim domaćim i inozemnim antologijama poezije. Živi i radi u Zagrebu kao slobodni književnik,  urednik i prevoditelj.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.