Riječ je o vrlo zanimljivoj, aktualnoj i kritičkoj zbirci eseja, posvećenoj problematici suvremene hrvatske poezije, kojom se propituje i pozicionira u umjetničkom smislu ovaj najkvalitetniji segment nacionalne literarne produkcije. Knjiga je podijeljena na tri dijela: Ogledi, Eseji o suvremenoj poeziji i Razmatranja o novijoj poeziji: jedan izbor i kritički pregledi recentno objavljenih knjiga pjesama.

Prvi dio sadrži i eseje teorijske naravi i analizira kontekst u kojemu pjesnici djeluju, funkciju kritike, promjene paradigme tumačenja – primjerice »O čitanju i (opravdanom) izbjegavanju čitanja poezije«, »O položaju pjesnika u (književna) kritika! – ili Postoji li književna kritika?«.

U većem broju eseja autor se suočava s novim, još nevrednovanim pjesničkim djelima novijih i već afirmiranih hrvatskih autora... Branko Čegec, Danijel Dragojević, Dubravko Detoni, Slavko Jendričko, Zvonimir Mrkonjić, Nikica Petrak, Ivan Rogić Nehajev,
Sibila Petlevski, Damir Šodan, Hrvoje Čulić, Milorad Stojević, Alen Galović, Drago Glamuzina, Dorta Jagić, Rade Jarak, Miljenko Jergović, Dražen Katunarić, Boris Maruna, Milan Milišić, Luko Paljetak, Nikola Petković, Ivica Prtenjača, Delimir Rešicki, Mario Suško, Milko Valent, Mate Ganza, Hrvoje Jurić, Miroslav Kirin, Boris Dežulović, Marko Pogačar, Faruk Šehić, Petar Opačić, Bojan Žižović, Mario Kovač, Gordana Benić, Olja Savičević Ivančević, Franjo Nagulov, Igor Štiks, Anka Žagar.

Riječ je o pristupu koji se gotovo posve izgubio. Ðurđevićevo pisanje profinjenost čitanje. Ðurđevićeva studija može poslužiti i kao »vodič« kroz njome interpretirane pojave i pjesničke opuse, ali i kao referentno mjesto studentima i nastavnicima koji se budu dohvaćali u njoj otvorenih problema.

Miloš Ðurđević živi i radi u Zagrebu kao slobodni književnik i prevoditelj.

Rođen sam u podne početkom kolovoza na prekrasnom otoku Rabu. To su činjenice i oko toga nema nikakvog spora, uključujući i spomenuti atribut. Tu sam proveo prvih par godina života, a zatim smo živjeli u Zadru gdje sam pohađao osnovnu školu. To su bile sjajne godine, ne baš sve, ali solidan dio toga vremena pamtim po dobrim i boljim stvarima. Nakon toga bilo je jako dobrih godina u Puli, gdje sam pohađao srednju školu, neko je vrijeme bilo zanimljivo u Splitu, tamo moji roditelji danas žive, gdje sam maturirao i krenuo na studij, i u Zagrebu, pogotovo sredinom i krajem 1980-ih, gdje sada živim. Ali to je već područje komplicirane socijalizacije i trajne kompetencije, spleta užih i onih širih okolnosti, potonje su me znale dovoditi do ruba mentalnog stupora, iako na njih nije bilo moguće utjecati, mnoštva prijatelja i neprijatelja, znanaca i pravih drugova, prijateljica, djevojaka i žena, a svi su oni neprestano dolazili i odlazili, nešto tražili i uzimali, donosili i odnosili, na nešto me nagovarali i nešto odbijali, zajedno sa mnom kreirali kaos u kojemu se još uvijek nekako pokušavam snaći.

Miloš Đurđević (Rab, 1961), pjesnik i književni kritičar, antologičar i prevoditelj. Objavio je petnaest knjiga poezije, književnih kritika, antologija suvremene hrvatske i svjetske poezije te izbora iz pojedinačnih pjesničkih opusa (recentni objavljen naslov, "Kreda in odtisi – izbrane in nove pesmi / Kreda i otisci – izabrane i nove pjesme", dvojezično izdanje, preveli Vera Pejovič i Peter Semolič, Ljubljana: Kulturno-umetniško društvo Poiesis, 2019). Njegova poezija i eseji prevedeni su i objavljeni su na desetak svjetskih jezika, zastupljen je u mnogim domaćim i inozemnim antologijama poezije. Živi i radi u Zagrebu kao slobodni književnik,  urednik i prevoditelj.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.