Rezultat je pred nama: savršeno strukturirana knjiga kojoj ni najzločestiji čitač ne može naći niti najmanjeg nedostatka. Knjiga koja, kad dođe pod oko kritičara i ovome ulije nadu da sav taj trud, svo to od samog sebe ukradeno vrijeme uloženo na sustavno čitanje, nije uzalud.

Nikola Petković

Đurđevićeva strogost "izbora" trebala bi jamčiti ozbiljniji pristup poslu pjesništva, i veći mar prema poetičkoj "uzoritosti" i estetičkoj uspješnosti djela.

Cvjetko Milanja

Đurđevićeva poezija odavno je upisana u najzanimljivije prinose suvremenoga hrvatskog pjesništva, donekle specifična i izglobljena iz mehanički nametanih "trendova", uvijek je bila obilježena pomno razrađenim poetičkim standardom i gotovo filigranskom izvedbom.

Branko Čegec

Lirski junak nije uprizoren kao kontemplativna svijest, nego kao radno tijelo koje jezike stvarnosti osjeća na svojoj koži. Otuda proizlazi i motiv boli koja u Đurđevića nije weltschmerz, nego weltmacht te baš u tome političkom smislu treba razumjeti autorovo tematiziranje tijela kao ishodišta stalne društvene borbe.

Tvrtko Vuković

Rođen sam u podne početkom kolovoza na prekrasnom otoku Rabu. To su činjenice i oko toga nema nikakvog spora, uključujući i spomenuti atribut. Tu sam proveo prvih par godina života, a zatim smo živjeli u Zadru gdje sam pohađao osnovnu školu. To su bile sjajne godine, ne baš sve, ali solidan dio toga vremena pamtim po dobrim i boljim stvarima. Nakon toga bilo je jako dobrih godina u Puli, gdje sam pohađao srednju školu, neko je vrijeme bilo zanimljivo u Splitu, tamo moji roditelji danas žive, gdje sam maturirao i krenuo na studij, i u Zagrebu, pogotovo sredinom i krajem 1980-ih, gdje sada živim. Ali to je već područje komplicirane socijalizacije i trajne kompetencije, spleta užih i onih širih okolnosti, potonje su me znale dovoditi do ruba mentalnog stupora, iako na njih nije bilo moguće utjecati, mnoštva prijatelja i neprijatelja, znanaca i pravih drugova, prijateljica, djevojaka i žena, a svi su oni neprestano dolazili i odlazili, nešto tražili i uzimali, donosili i odnosili, na nešto me nagovarali i nešto odbijali, zajedno sa mnom kreirali kaos u kojemu se još uvijek nekako pokušavam snaći.

Miloš Đurđević (Rab, 1961), pjesnik i književni kritičar, antologičar i prevoditelj. Objavio je petnaest knjiga poezije, književnih kritika, antologija suvremene hrvatske i svjetske poezije te izbora iz pojedinačnih pjesničkih opusa (recentni objavljen naslov, "Kreda in odtisi – izbrane in nove pesmi / Kreda i otisci – izabrane i nove pjesme", dvojezično izdanje, preveli Vera Pejovič i Peter Semolič, Ljubljana: Kulturno-umetniško društvo Poiesis, 2019). Njegova poezija i eseji prevedeni su i objavljeni su na desetak svjetskih jezika, zastupljen je u mnogim domaćim i inozemnim antologijama poezije. Živi i radi u Zagrebu kao slobodni književnik,  urednik i prevoditelj.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.