Na izložbi
       
Što li je to s rogovima
- zar ne znaš, to je prava fama -
danas ih svaka izložba ima?
- nemoj reći, rekla mi je sama -

Počeo je onaj Slaven,
- momak je mlađi i u snazi -
tuko je po zidu kao drven.
- i on ti sada na nju pazi -

A kad je istrošio rogove tuđe,
- nije ništa znao, tako je tup -
neke mrtve zvijeri krto oruđe,

spuštena garda, gotov je meč,
ni gonga ni suca, tugaljiv skup,
sa zida se krunio tek sivi kreč.


***

Miloš Durđević rođen je 1961. na otoku Rabu. Objavio je tri knjige pjesama (Pejzaži ili kružno traženje riječi, Beograd 1989; U zrcalu, Zagreb 1994; Žetva, Zagreb 1997), dvije knjige eseja i književnih kritika (Podnevni pljusak, Zagreb 2003; Sjene na vodi, Zagreb 2009), antologiju suvremene hrvatske poezije (dva izdanja; Sisak 2004; Zagreb 2006), priredio izabrane pjesme slovenskog pjesnika Uroša Zupana (Pripreme za dolazak travnja, Zagreb, 2001) te izabrao i preveo izabrane pjesme škotskog pjesnika Dona Patersona (Selected Poems / Izabrane pjesme, dvojezično izdanje; Zagreb 2008).

Poeziju i eseje objavljuje u domaćim i stranim književnim časopisima i publikacijama, sudjelovao na međunarodnim književnim festivalima i seminarima te po pozivu boravio u literarnim kolonijama i rezidencijama. Kao zasebne naslove objavio je dvadesetak teorijskih, proznih i poetskih knjiga prevedenih s engleskog jezika.

Od 2004. godine uređuje hrvatsku domenu Internet časopisa za suvremenu međunarodnu poeziju Poetry International Web - PIW www.poetryinternational.org sa sjedištem u Rotterdamu. 2009. godine sudjelovao na međunarodnom književnom programu, International Writing Program - iwp.uiowa.edu - u statusu rezidencijalnog pisca Sveučilišta Iowa, Iowa City, u Sjedinjenim Državama. Živi i radi u Zagrebu kao slobodni književnik i prevoditelj.

Rođen sam u podne početkom kolovoza na prekrasnom otoku Rabu. To su činjenice i oko toga nema nikakvog spora, uključujući i spomenuti atribut. Tu sam proveo prvih par godina života, a zatim smo živjeli u Zadru gdje sam pohađao osnovnu školu. To su bile sjajne godine, ne baš sve, ali solidan dio toga vremena pamtim po dobrim i boljim stvarima. Nakon toga bilo je jako dobrih godina u Puli, gdje sam pohađao srednju školu, neko je vrijeme bilo zanimljivo u Splitu, tamo moji roditelji danas žive, gdje sam maturirao i krenuo na studij, i u Zagrebu, pogotovo sredinom i krajem 1980-ih, gdje sada živim. Ali to je već područje komplicirane socijalizacije i trajne kompetencije, spleta užih i onih širih okolnosti, potonje su me znale dovoditi do ruba mentalnog stupora, iako na njih nije bilo moguće utjecati, mnoštva prijatelja i neprijatelja, znanaca i pravih drugova, prijateljica, djevojaka i žena, a svi su oni neprestano dolazili i odlazili, nešto tražili i uzimali, donosili i odnosili, na nešto me nagovarali i nešto odbijali, zajedno sa mnom kreirali kaos u kojemu se još uvijek nekako pokušavam snaći.

Miloš Đurđević (Rab, 1961), pjesnik i književni kritičar, antologičar i prevoditelj. Objavio je petnaest knjiga poezije, književnih kritika, antologija suvremene hrvatske i svjetske poezije te izbora iz pojedinačnih pjesničkih opusa (recentni objavljen naslov, "Kreda in odtisi – izbrane in nove pesmi / Kreda i otisci – izabrane i nove pjesme", dvojezično izdanje, preveli Vera Pejovič i Peter Semolič, Ljubljana: Kulturno-umetniško društvo Poiesis, 2019). Njegova poezija i eseji prevedeni su i objavljeni su na desetak svjetskih jezika, zastupljen je u mnogim domaćim i inozemnim antologijama poezije. Živi i radi u Zagrebu kao slobodni književnik,  urednik i prevoditelj.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.