Tom rečenicom Frédéric Gros, poznati francuski filozof i mislilac, veliki obožavatelj šetnji i lutanja prirodom, na jednom mjestu u svojoj knjizi „Filozofija hodanja“ povezuje razmišljanje i hodanje, „te dvije najprirodnije ljudske aktivnosti“. Hodanje je oduvijek imalo mnogo poklonika koji uviđaju njegove dobrobiti: opuštanje od napetosti, osjećaj ispunjenosti i sreće, oslobađanje mašte, užitak povezivanja s prirodom…

U nizu filozofskih meditacija, prožetih mudrim, učenim i nerijetko duhovitim zapažanjima, oslanjajući se na iskustva poznatih mislilaca koji su uživali u dugim šetnjama –  Nietzschea, Rousseaua, Thoreaua, Kanta, Rimbauda, Gandhija – Frédéric Gros sagledava različite načine hodanja kao oblike filozofskog čina i duhovnog iskustva: od obične šetnje i lutanja gradom ili prirodom do hodočašća, inicijacijskog putovanja i protestnog hoda… 

Što ako doista dobro razmišljamo samo hodajući? Je li bolje hodati sam ili u društvu? Što nam sve treba dok hodamo? I znamo li uopće zašto hodamo? Upravo je to ono što ova zabavna i pronicljiva knjiga nastoji rastumačiti. Istodobno filozofski traktat i tumačenje umjetnosti hodanja, „Filozofija hodanja“ oduševit će osobito hodače i mislioce među nama.

Frédéric Gros (1965.) jedan je od najpoznatijih francuskih filozofa srednje generacije. Profesor je filozofije na Sveučilištu Pariz XII i na Institutu za političke studije u Parizu. Bavi se poviješću psihijatrije, filozofijom nasilja i kazne te zapadnjačkim poimanjem rata o čemu je napisao nekoliko knjiga i monografija. "Filozofija hodanja" njegova je najpoznatija knjiga, koja je zabilježila velik međunarodni uspjeh. Uredio je i pripremio za tisak posljednja predavanja Michela Foucaulta na Collège de France. Živi i radi u Parizu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.