Octave Parango bio je copywriter u oglašivačkoj industriji devedesetih, skaut u svijetu mode dvijetisućitih, a sada se vraća na parišku pozornicu s novim zanimanjem. Nakon romana "129,90 kn" o tiraniji marketinga i "Upomoć, molim oprost!" o komodifikaciji ženskoga tijela, novi roman "Čovjek koji plače od smijeha" istovremeno je smiješan i ciničan, ali i očajnički elegičan; kronika zastranjenja i otuđenja suvremenog društva kojom se zatvara trilogija o Octaveu Parangou, najiskrenijemu pariškom “neodekadentu”.

Frédéric Beigbeder iznova uspijeva proživljeno životno iskustvo pretočiti u britku satiru no suze od smijeha postaju sve gorčima...

Frédéric Beigbeder (1965.) rodio se u otmjenu predgrađu Pariza u dobrostojećoj građanskoj obitelji. Karijeru je započeo kao kreativac u reklamnim agencijama, a 1990. objavljuje prvijenac "Mémoire d'un jeune homme dérangé". S romanom "129,90 kn" (2000.) postaje slavan i izvan Francuske. Danas radi kao pisac, književni kritičar, komentator i scenarist.

Nastupio je u desetak dugometražnih filmova te je dva filma i režirao (Ljubav traje tri godine, 2012.; L'Idéal, 2016.). Osnivač je književne nagrade Flore.

Najvažnija djela: "Windows on the World", 2004. (Nagrada Interallié 2013.), "Ljubav traje tri godine", 2005., "Romantični egoist", 2006., "Upomoć, molim oprost2, 2007., 2Praznici u komi", 2009., "Francuski roman", 2010. (Nagrada Renaudot), "Život bez kraja", 2018., "Čovjek koji plače od smijeha", 2020. Za "Francuski roman" nagrađen je 2009. prestižnom književnom nagradom Renaudot. Djela su mu objavljena u tridesetak zemalja. 

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.