"Život je hekatomba. Mass murder od 59 milijuna mrtvih godišnje. Što je 1,9 smrti u sekundi, 158 857 mrtvih dnevno. Od početka ovog poglavlja u svijetu je umrlo dvadesetak ljudi – više ako čitate sporo... Toleriramo taj svakodnevni genocid kao da je riječ o normalnom procesu. Mene pak smrt sablažnjuje. Prije sam o njoj mislio jednom na dan. Otkako sam prešao pedesetu, razmišljam o njoj svake minute."

Tako govori roman Frederica Beigbedera "Život bez kraja" - priča o produljenju života – do besmrtnosti. Protagonist doseže dob od pola stoljeća i odluči istražiti sve moguće legalne i ilegalne postupke: pomlađivanje stanica, produženje telomera, ubrizgavanje matičnih stanica, oksigenaciju krvi, 3D printanje organa, transplantaciju humaniziranih organa iz svinje, implantate s umjetnom inteligencijom, fuziju čovjeka i robota korištenjem digitalno spremljena DNK-a...

No ja ne želim postati besmrtan, samo bih volio otjerati smrt na toliko da umre umjesto mene! Ovim romanom potežem upravo to pitanje. Čega smo se spremni odreći da dosegnemo besmrtnost? Jer prvo što treba platiti jest cijena nebivanja ljudskim bićem: spajanje sa strojevima, mijenjanje DNK-a i krvi... Nisam baš siguran da to želim. (iz intervjua Grand Seigneuru)

Premda se navedeno čini poput znanstvene fantastike, svaka iznesena činjenica znanstveno je potvrđena. Beigbeder ovu veliku temu prožima prepoznatljivim humorom, a intrigantnom pričom o potrazi za mladošću poziva nas na ozbiljno promišljanje. Ako ljudski vijek uskoro bude trajao 200, 300 godina ili možda i dulje, hoće li biti dovoljno mjesta na planetu? I kome će točno takav život biti dopušten?

Ljubazno je što je autor, iz obzira prema čitatelju, sve zastrašujuće sakrio. Jer iza histriona strši ozbiljno pitanje: kamo smo krenuli?
Le Figaro Litéraire

Beigbeder ima izniman smisao za samoporugu... Treba ga takvim i prepoznati, kraljem inteligentne razonode. Le Soir

Izvrstan roman 'Život bez kraja' odvodi čitatelja u najbolje svjetske laboratorije koji žele „ubiti smrt"... Gorko-slatki roman o apsurdu suvremena svijeta.
La libre Belgique

Ukratko, usprkos kratkim izletima u razuman život, u zadovoljstva očinstva i braka, Život bez kraja čisti je Beigbeder, čak malo poboljšan strahom od smrti i osjećaja. Ovo je Beigbeder 2.0… Nije to transhumani Beigbeder, već jedan Beigbeder pun ljudskosti.
La Cote

Frédéric Beigbeder (1965.) rodio se u otmjenu predgrađu Pariza u dobrostojećoj građanskoj obitelji. Karijeru je započeo kao kreativac u reklamnim agencijama, a 1990. objavljuje prvijenac "Mémoire d'un jeune homme dérangé". S romanom "129,90 kn" (2000.) postaje slavan i izvan Francuske. Danas radi kao pisac, književni kritičar, komentator i scenarist.

Nastupio je u desetak dugometražnih filmova te je dva filma i režirao (Ljubav traje tri godine, 2012.; L'Idéal, 2016.). Osnivač je književne nagrade Flore.

Najvažnija djela: "Windows on the World", 2004. (Nagrada Interallié 2013.), "Ljubav traje tri godine", 2005., "Romantični egoist", 2006., "Upomoć, molim oprost2, 2007., 2Praznici u komi", 2009., "Francuski roman", 2010. (Nagrada Renaudot), "Život bez kraja", 2018., "Čovjek koji plače od smijeha", 2020. Za "Francuski roman" nagrađen je 2009. prestižnom književnom nagradom Renaudot. Djela su mu objavljena u tridesetak zemalja. 

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.