Svaki dom koji smo imali dio je slagalice našega života. Stanovi i sobe, kuće i automobili u kojima smo živjeli, voljeli, bivali sretni ili neutješni – prostori su od kojih možemo skrojiti priču o svemu što smo bili i onome što jesmo.

Baš to napravio je Andrea Bajani u svojoj "Knjizi domova", romanu o muškarcu “kojeg ćemo konvencionalno nazvati Ja” i njegovim domovima – mjestima prijateljstva i braka, odanosti i preljuba, prostorima u kojima su se otkrivali tijelo i poezija, sklapale se i rastavljale obitelji sklone samouništenju.

Od posljednje četvrti prošloga stoljeća sve do naših dana, skokovito kroz vrijeme, Ja je mladi ljubavnik udane žene u seoskoj kući i dijete koje puže za kornjačom u rimskome stanu dok se na televizoru prikazuju prizori otetoga Alda Mora i ubijenoga Piera Paola Pasolinija; on je suprug u torinskome građanskom stanu, boem u pariškoj mansardi i zreo muškarac u londonskome hotelu; on je dječak kojega otac tuče u vikendici i student koji leži na madracu na tlu; a zatim jednostavno čovjek koji za sobom zatvara vrata praznoga doma.

"Knjiga domova" Andree Bajanija putovanje je kroz eksterijere i interijere iz kojih potječemo i u kojima nastavljamo svoje živote. U romanu jedinstvenome po strukturi, poeziji i viziji jedan od ponajboljih talijanskih pisaca svoje generacije oslikava velebnu fresku sentimentalnoga odgoja u kvadratnim metrima, ispisuje biografiju prostorā i vremenā koji su nas donijeli na svijet.


"Knjiga domova" najoriginalnija je knjiga koju sam pročitala u posljednjih dvadesetak godina. Iako je roman neobično čitljiv (poetičan i nježan), prijemčiviji čitalac bit će uhvaćen u nimalo laku zamku slagalice, odnosno rekonstrukcije autorove biografije. Pritom autor dijeli samoga sebe na samozatajnog pripovjedača i Ja, književnog junaka. Autor ponekad popraćuje opise svojih domova kopijom blueprinta, često imenom grada ili mjesta u kojemu se dom nalazi, obavezno godinom boravka, ali ni takvi, konkretni podaci neće biti od velike koristi u rekonstrukciji autorova stvarnog života. Knjiga domova suptilno je kamuflirana autorova autobiografija u kojoj glavnu ulogu nema ni autor ni Ja, nego domovi, živi, konkretni prostori, koje, paradoksalno, doživljavamo kao snove.
Dubravka Ugrešić

Kao nitko prije njega, Bajani pretražuje sva ona mjesta gdje smo najviše otkrivali i voljeli, gdje smo bili ranjeni i gdje smo, najzad, postali to što jesmo.
Sandro Veronesi

Samo netko s nepokolebljivom nadom u autentičan odnos može tako vjerno dočarati samoću kojom smo okruženi.
Nicola Lagioia

Knjiga domova jest traganje, mukotrpno i rasvjetljujuće, za novim odgovorima na staro pitanje: Tko sam? Svi mi ujedno smo i svoji domovi.
Claudia Durastanti

Uz Rachel Cusk, Ottessu Moshfegh, Annie Ernaux, Joyce Carol Oates i Richarda Powersa, Andrea Bajani jedan je od živućih pisaca kojima se najviše divim.
Edmund White, The New York Times

Andrea Bajani rođen je u Rimu 1975. godine. S romanom "Se consideri le colpe" ("Ako se grijeha budeš spominjao", 2016.) osvojio je brojne nagrade, među ostalima SuperMondello, Brancati, Recanati te Lo Straniero. Autor je romana "Cordiali saluti" ("Srdačni pozdravi", 2005.), "Ogni promessa" ("Svako obećanje", 2010., dobitnik nagrade Bagutta) te zbirki poezije "Promemoria" ("Promemorija", 2017.) i "Dimora naturale" ("Prirodno stanište", 2020.).

U izdanju kuće Feltrinelli izašla su mu djela "Mi riconosci" ("Prepoznaješ me", 2013.), "Gentile clientela" ("Dragi gosti", 2013.), "Il libro delle case" ("Knjiga domova", 2021., s kojom je ušao u uži izbor za nagrade Strega te Campiello) i "L’amore viene prima" ("Ljubav dolazi prije", 2022).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.