“Zašto u našoj obitelji ljudi umiru češće nego u drugim obiteljima?" pitala  je Anđelka, a odgovor je bio da to samo Bog zna, ali da se ne bi čudila da je za sve kriv Wendigo, kanibal ledenog srca, čovjekoliki div, a možda i neki zloduh, koji obožava jesti ljudsko meso, a kad se približava, nitko ga ne vidi, samo osjeti jezu i stravični smrad raspadanja.

Kad je došla u domovinu svojih predaka, u razdoblju koje je za nju bilo sezona u paklu, susrela se s jezom i sa zadahom truleži i smrti. Wendigo je postao Anđelkin osobni pojam duha rata, njena osobna lozinka za ulazak u svijet kanibalske politike koju se nije smjelo olako svesti na neki tamo “bratoubilački rat“ na egzotičnom terenu zapadnog Balkana, nego ju je trebalo shvatiti iz odnosa moći na malo široj karti svijeta. Jer tako to ide: prvo se ne vidi ništa, a onda, tobože niotkud u nosnice prodre smrdljivi dah divova svjetske politike – stoljetni smrad njihovog krvoločnog apetita za topovskim mesom.

Malotko zna: nekoć ljepotica, mitska Meduza zapravo je bila silovana. Malotko zna i da je bila trudna kad ju je njezin ubojica, Perzej, obezglavio. Pa ipak, njega se tisućljećima percipira i slavi kao junaka, nju se pak prezire kao čudovište. Mitovi su konstitutivni elementi u temeljima kulture i oblikuju mentalitet pa i individualno i kolektivno nesvjesno – možda napose oni njihovi dijelovi koji su uglavnom prešućivani ili potisnuti. Ali potisnuto se, znamo (li?), uvijek iznova vraća, silovane žene pretvaraju se u „meduze“, a silovatelji i ubojice nerijetko u percepciji javnosti (p)ostaju „bogovi“. Ili ugledni visokopozicionirani vojni dužnosnici.

Sibila Petlevski, književnica, znanstvenica, autorica pjesničkih, proznih, kazališno-teorijskih knjiga i dramskih tekstova, prevoditeljica, sveučilišna profesorica, urednica i performerica, rođena je u Zagrebu. Diplomirala je, magistrirala i doktorirala na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Predaje dramatologiju na Akademiji dramske umjetnosti. Dopisna je članica francuske pjesničke akademije L'Académie Mallarmé. Dobitnica je godišnje Nagrade Vladimir Nazor za književnost, međunarodne nagrade Poeteka za knjigu «Spojena lica» i Nagrade Petar Brečić za teorijsku dramaturgiju. Njezina drama «Ledeni general» izabrana je u međunarodnoj selekciji Berliner Festspiele - Stückemarkt 2005.

Prevođena i antologizirana autorica, zastupljena je u više nacionalnih i nekoliko međunarodnih antologija poput antologije svjetske književnosti “50: A Celebration of Sun & Moon Classics” (Los Angeles, 1995.) gdje je zastupljena sonetima izvorno pisanim na engleskom jeziku. Nastupala na svim važnijim svjetskim književnim festivalima.

Urednica u domaćim i stranim časopisima. Od 1993. do 1995. godine uređivala je književne stranice dvotjednika za kulturu "Vijenac", od 2001. do 2004. bila je urednica hrvatske poezije u međunarodnom elektroničkom časopisu www.poetryinternational.org ugledne europske pjesničke fundacije «The Poetry International Foundation» u Rotterdamu. Od 2003. članica je međunarodnog uredništva "Sarajevskih sveski". Od 2001-2005. predsjednica Hrvatskog centra PEN-a. Članica uprave Međunarodnog PEN-a – the Board of International PEN.


Osobne stranice:

sibilapetlevski.com

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.