Ni prvi ni posljednji put, Ricardo Klement nema sreće. Godina je 1952., dan sprovoda Evite Perón, i u čitavom Buenos Airesu ne može se kupiti cvijeće. Kad njegova supruga Vera i njihovi sinovi napokon stignu iz Njemačke, Ricardo Klement dočekat će ih praznih džepova i ruku, u životu mnogo drugačijem od onoga prvog, koji je živio pod imenom Adolf  Eichmann.

Pun psihološke istančanosti i jetka podsmijeha, "Eichmann u Buenos Airesu" izvrstan je roman o posljednjim godinama što ih je na slobodi proveo jedan od najzloglasnijih nacističkih zločinaca, sve dok ga 1960. u dramatičnoj operaciji nisu ulovili agenti Mossada. U međuvremenu, nekadašnji glavni organizator vlakova smrti u Argentini pokušava organizirati vlastiti život: kao uzgajivač kunića i suvlasnik lanca praonica rublja, od jednog do drugog skromnog boravišta, između snova o slavodobitnom povratku u Njemačku i sumnjičavih susreta s kolegama po egzilu, koji su nove karte odigrali kudikamo bolje od njega: Josefom Mengeleom, Wimom Sassenom, Ludolfom von Alvenslebenom…

Služeći se činjenicama iz Eichmannova života i miješajući ih s promišljanjima preuzetima iz njegovih svjedočenja, Ariel Magnus "arhitekta Holokausta" ne želi prikazati kao prezira vrijedno biće, no istodobno mu ne pruža utjehu suosjećanja. Stranicu za stranicom, pred nama iz tame izranja hladan i precizan portret, lice čovjeka koji je sudjelovao u uništenju šest milijuna ljudi vjerujući kako nije imao sreće, i da je sve što je činio bilo pravedno.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.