Horizont "Broda za Issu" Roberta Perišića je ekološko-historijski (pri čemu Perišić nema puno prethodnika, ne samo u hrvatskoj književnosti), u njemu se sreću povijest i priroda, kreće se kroz milenije i uspijeva održati vertikalu priče. Tražeći nove putove, roman pronalazi način da iz suvremenosti reinkarnira mit: o Issi, prvom gradu na Jadranu. 

Romani Roberta Perišića ne nastaju brzo, izlaze u ovećim razmacima, no utješno je da dugo traju. Roman Područje bez signala iz 2015. imao je prvo uspješan put od hrvatske do francuske i američke publike, a nedavno je po romanu snimljena i TV serija, višekratno međunarodno nagrađivana. Perišićev pak roman "Naš čovjek na terenu", iz 2007., nakon što je prethodno objavljen u desetak zemalja, u Francuskoj je objavljen nedavno, uz pohvale u Le Mondeu i drugdje; očito, desetljeće i pol razmaka nije naškodilo ni toj priči, premda snažno uronjenoj u ondašnji trenutak, jer ovaj pripovjedač vrijeme ne samo opisuje nego ga skulptorski oblikuje. Pričamo ovdje o vremenu jer ono – zavinuto i šumno poput duboke školjke – jest i stvarno područje radnje "Broda za Issu".

Dosadašnje čitatelje ovog autora, kao i druge, treba ipak upozoriti – ovo je nešto posve drukčije.

Kalija, rođen kao rob u Sirakuzi, i jedan neobični Vjetropir, vode nas u priču koja zaranja u ono zaboravljeno, početno. Ovo je priča o bazičnim stvarima, s jedne strane posve pri zemlji, s druge u vjetru, koji je obično metafora zaborava, ali vjetar ovdje ne zaboravlja. Ako će vas povesti u pogled djeteta, u pogled na osnovno, ako vas pritom može zanimati priča u kojoj junaci nisu samo ljudi nego i mačke i magarci i loze našeg Mediterana, onda je ovo knjiga za vas.

Kako je to moglo izgledati onda kad je Jadran bio sjeverno more, na rubu svijeta? Kako je nastao svijet kojeg danas zovemo Mediteranom, je li postojao oduvijek? Tko su bili Liburni, čije je nebo bilo žensko? Je li čovjek pripitomio ovcu ili je to, u stvari, učinio pas? Kako je na Jadran u istom brodu, zajedno s pismenošću i urbanizmom, došla mačka? Je li magarac, vječno bez prava, prvi radnik? Koga su pozdravljali na Palagruži?

"Brod za Issu" nadilazi realizam i portretiranja i vodi nas u predjele ekspresije i simbola.
Nell Zink o američkom izdanju

Lirski roman o antičkom Mediteranu... Graciozna meditacija o povijesti i prirodi.
Kirkus

Robert Perišić rođen je u Splitu 1969. godine; živi u Zagrebu. Nakon knjiga kratkih priča ("Možeš pljunuti onoga tko bude pitao za nas", 1999; "Užas i veliki troškovi", 2002) koje su imale značajan odjek, a još više nakon dvaju romana snažne domaće i internacionalne recepcije ("Naš čovjek na terenu", 2007; "Područje bez signala", 2015). Perišić je književno ime stekao prvenstveno kao prozaist, nagrađivan je u Hrvatskoj i inozemstvu, knjige su mu prevedene na više od deset jezika, s osobitim kritičkim odjekom u SAD. 

Perišić se od svojih književnih početaka bavi i poezijom: prvu zbirku pjesama "Dvorac Amerika" objavio je 1995., druga zbirka, "Jednom kasnije", izašla je 2012. godine, da bi 2020. objavio knjigu poezije "Siromašni čovjek kojeg boli glava".

Nestandardna knjiga "Uvod u smiješni ples" (2011.) uklapa se u prozni niz. Autor je, među ostalim, i izvođene drame ("Kultura u predgrađu", 2000.) te scenarija za igrani film "Sto minuta Slave" (2004.).

U 2021. godini prema "Području bez signala" snimljena je igrana serija (režija: D. Matanić) koja je osvojila Grand Prix u programu International Panorama na prestižnom svjetskom festivalu serija Series Mania u Lilleu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.