Kad mu zmaj otme sestru, mladi junak ovog romana polazi na neobično i opasno putovanje svijetom koji je razdijeljen na dvije veoma različite zemlje – Gornju i Donju. Čitatelji zajedno s njim, jednim učenim štakorom, jednom spretnom osom i drugim pomagačima zaranjaju u magičan svijet Vlade Uroševića, jednog od najznačajnijih suvremenih makedonskih književnika. Na putu će se susresti s mnogim pojavama i bićima koja potječu iz bogate makedonske usmene književnosti.

Ovo djelo, podnaslovljeno kao Roman-bajka, počiva na tragovima mitova, predaja i drugih usmenoknjiževnih oblika, no smjelo i zanimljivo propituje suvremene društvene, političke i kulturne procese i probleme poput nagle urbanizacije i razvoja tehnologije, napuštanja sela, zagađenja okoliša, migracija, trgovine ljudima. Protkana humorom od prve do posljednje stranice, "Zmajeva nevjesta" prepuna je čudesnih stvorenja i upečatljivih likova koji podjednako pripadaju neodređenoj prošlosti usmene kulture i našoj svakidašnjici pisane kulture. Urošević nam pripovijeda o prijelazu iz jedne zemlje u drugu, iz jedne kulture u drugu, iz jednog vremena u drugo, iz jednog načina razumijevanja svijeta i života u drugi. U srži tog pripovijedanja jest pripovijedanje samo po sebi – njegova ljepota, čarolija i moć.

Brišući granice između stvarnog i nestvarnog, prošlosti i sadašnjosti, usmenog i pisanog, narodnog i autorskog, ljudskog i životinjskog – Zmajeva nevjesta upozorava nas na vječnost i postojanost čovjekove potrebe za stvaranjem priča. Zahvaljujući izvrsnom prijevodu Ivice Bakovića, hrvatskim čitateljima omogućeno je da napokon zavire u fantastičan svijet klasika makedonske književnosti međunarodnog ugleda.

Josip Čekolj

Vlada Urošević (Skoplje, 1934), makedonski pjesnik, romanopisac, esejist i prevoditelj. Studirao i doktorirao na Sveučilištu u Skoplju, gdje je poslije predavao književnost. Autor je nekoliko zbirki pjesama, više romana, knjiga književnih ktritika i eseja te putopisnih zapisa. Preveo je na makedonski djela značajnijih francuskih pisaca 19. i 20. stoljeća te djela nekoliko makedonskih pisaca na srpski. Značajnija djela: zbirke pjesama "Ljetna kiša" (Leten dožd, 1967), "Panična planeta" (1989); roman "Divlja liga" (Diva liga, 2000); kratke priče "Znaci" (1969); kritike i eseji "Suvremenici" (Vrsnici, 1971), "Astrolab" (2000); putopisni zapisi "Priče iz Pariza" (Pariski prikazni, 1997). Knjige su mu prevedene na engleski, bugarski, njemački, poljski, ruski, slovenski, srpski, francuski i španjolski jezik. Član je Makedonske akademije znanosti i umjetnosti, Europske akademije znanosti i umjetnosti u Strasbourgu, Europske poetske akademije u Luksemburgu i Slavenske akademije književnosti i umjetnosti u Varni.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.