Svi imamo jedinstveni matični broj. On je formalni dokaz da postojimo, da imamo identitet, da smo stanovnici, građani, da pripadamo nekoj državi ili naciji. No najgore što se čovjeku može dogoditi jest ono što se dogodilo glavnom junaku romana "Jedinstveni matični broj" Lidije Dimkovske – da postane samo taj broj, redak u evidenciji, ne samo izbjeglica iz svoje domovine nego i stranac u vlastitom domu i obitelji.

Kroz povijest obitelji Avram autorica preispituje jednu od sudbinskih situacija tako karakterističnih za naše doba: situaciju egzila. U njezinu romanu ta kolektivna trauma postaje nam vrlo individualna i osobna jer je proživljavamo s obitelji formiranom brakom jedne Makedonke i jednog Grka s Cipra koji se, zahvaljujući dijelom i zlostavljačkoj naravi svoje žene, nikad nije ukorijenio u novu sredinu. Njegova kći, koja preuzima svu težinu očeve šutnje, umjesto njega tragat će i za njegovim i za svojim identitetom i korijenima.

U toj potrazi na umu će sve vrijeme imati rečenicu koju otac, u rijetkim trenucima kad uopće progovori, stalno ponavlja: “Da je čovjeku pobjeći u neku zabit.” Na toj rečenici Katerina Avram, odnosno autorica, koja kao da je odjenula kožu svoje junakinje, izgradit će cijeli jedan izmaštani prostor zabiti u kojoj otuđenost postaje životni izbor i pravilo jer je to jedini način da se otuđenost preživi.

"Jedinstveni matični broj" dirljiva je priča o dehumanizaciji čovječanstva, ali i o našem neuništivom nagonu za bliskošću, pripadnošću i ljubavlju. Lidija Dimkovska svojim nas snažnim a nježnim rukopisom opominje da dom, čak i kad smo ga geografski izgubili, uvijek čine ljudi s kojima ga dijelimo i da je najteže i najbolnije biti stranac u vlastitoj kući.

Lidija Dimkovska je rođena 1971. u Skopju. Makedonska je pjesnikinja, prozna spisateljica i prevoditeljica rumunjske i slovenske književnosti na makedonski jezik. Diplomirala je Opću i komparativnu književnost na Filološkom fakultetu u Skopju, a doktorirala je na temi iz rumunjske književnosti na Fakultetu u Bukureštu. Živi u Ljubljani. Objavila je šest pjesničkih zbirki, tri romana, jedan američki dnevnik i zbirku kratkih priča. Književni časopis The Americam Poetry Review posvetio joj je naslovnicu i posebni dodatak. Romani "Skrivena kamera" i "Rezervni život" su dobili nagradu Društva pisaca Makedonije za najbolje prozne knjige, a "Rezervni život" i Nagradu Europske unije za književnost. Roman "Non-Oui" je bio nominiran za Nagradu Društva pisaca Makedonije za najbolju proznu knjigu za 2017. i Međunarodnu nagradu Balkanika.

Izbor od pet priča iz zbirke "Kako smo napustili Karla Liebknechta" dobile su specijalno priznanje za kulturno nasljeđe na natječaju za najbolju europsku priču među dobitnicima EU nagrade za književnost. Dobitnica je njemačke nagrade za poeziju Hubert Burda, rumunjskih pjesničkih nagrada Tudor Arghezi i Poesis, Europske nagrade za poeziju Petru Kurdu u Vršcu, slovenske nagrade Čaša besmrtnosti – Velenjica te albansko-makedonske nagrade Naim Frasheri. Za svoju poeziju bila je nominirana za njemačku nagradu Brücke Berlin, za američku The Best Translated Book Award i poljsku nagradu Europski pjesnik slobode. Njezine pjesme i proza su prevedeni na više od dvadeset jezika.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.