U nevidljivom lancu kojim bosanski fratri Anto Knežević, Josip Markušić i Ljubo Hrgić i njihovi rukopisi povezuju događaje i ljude kroz vrijeme što opkoračuje dva stoljeća smjenjuju se carstva u krvavim ratovima, zločinima, ljudskim lomovima i patnji. Sultanske reforme, predaja Bosne u bečko-peštanske ruke, Prvi i Drugi svjetski rat sa svevlašćem srpske krune, za njom komunističke partije te, između njih, epizoda ratne strahovlade Nezavisne Države Hrvatske odvijaju se na višestoljetnoj pozornici, u velikim vremenima, a bosanski horizont u životu i u tekstu trojice živih opservatora i nepotkupljivih tumača prilika i njihovih suputnika nizak je, tijesan, zatvoren.

Pitajući se za svakoga od trojice franjevaca “Kakvi su mu dani, kakve noći?”, Ivan Lovrenović u romanu kronici ili svojevrsnom martirologiju "Dva vijeka, jedan vijek" upušta se sa svojim junacima u intimnu, društvenu i intelektualnu dvovjekovnu pustolovinu. Od bosanskih sela i varošica do rimskih, bečkih, pariških, zagrebačkih i beogradskih sveučilišta i natrag, izranja pred nama dvojaki svijet, ovozemaljski i književni, a granica između njih blijedi. Zlo, dobro, ljudska stradanja, omraze, graditeljski pothvati i uzvišena stremljenja u glavnim tokovima, ali i u meandrima velike povijesti ostaju zapisani kako u fratarskim rukopisima tako i u ovom jedinstvenom romanu Dva vijeka, jedan vijek: “da se ne zaboravi, da se žrtve i patnje pamte, da im se pribavi zahvalnost naraštaja, i vječna nagrada”.

Uskoro će nam Rim suditi, i tad će se viditi tko je lažac i petljanac, tko li iskren i istinit.
fra Anto Knežević

Pravdu može tražiti ko je i sam pravedan; zakonitost, ko je bio zakonit; milosrđe, ko je bio milosrdan.
fra Josip Markušić

Treba zagrijati pero u toploj krvi i spaliti ga na ognju i proći između bića čist i poći jako daleko.
fra Ljubo Hrgić

Ivan Lovrenović rođen je 1943. u Zagrebu. Odrastao je u Mrkonjić-Gradu, gdje je završio osnovno školovanje. U Zagrebu je završio gimnaziju i filozofski fakultet. Radio u Mrkonjić-Gradu kao gimnazijski profesor i u Sarajevu kao urednik. Od 1993. do 1997. bio je u egzilu s obitelji (Zagreb, Berlin). Živi u Sarajevu.

Objavio je dvadesetak knjiga proze, kulturnopovijesnih studija, eseja i kronika. Godine 2005. izašla su mu "Izabrana djela" u osam knjiga (Durieux, Zagreb). Knjiga o kulturnoj povijesti Bosne i Hercegovine ("Unutarnja zemlja") objavljena mu je u prijevodima na njemački, engleski, ma­džarski i češki jezik. Za esej “Ivo Andrić, paradoks o šutnji” dobio je 2009. nagradu “Midhat Begić” bosanskohercegovačkoga centra PEN-a i časopisa Novi Izraz. U izdavačkoj kući Synopsis (Sarajevo – Zagreb) uređuje bibli­oteku Iz Bosne Srebrene (izabrani spisi bosanskih franjevaca).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.