Pitanje izdaje i odanosti prisutno je u više djela izraelskog velikana pisane riječi Amosa Oza. Dok su ga kao dječaka u židovskoj vjerskoj školi učili da okreće glavu od crkve i raspela jer je njihov narod zbog “Tog Čovjeka” pretrpio toliko zla, djedov brat, znameniti povjesničar Josef Klausner, objašnjavao je dječaku da je Isus bio jedan od njih. Slijedeći tragove tih suprotstavljenih narativa, znatiželjni dječak dospio je u knjižnicu i, čitajući evanđeljā, kako sam kaže, “zaljubio se u Isusa, u njegovu poeziju, u viziju, u blagost”. Tada se susreo i s pričom o Judi, trideset srebrnjaka i najčuvenijem poljupcu u povijesti. U ovoj nimalo bezazlenoj i prilično nedosljednoj pripovijesti Amos Oz prepoznaje ishodište kršćanskog antisemitizma, legendu na kojoj počiva tragična dvijetisućljetna povijest.

U eseju "Isus i Juda", objavljenom nedugo nakon autorove smrti, kao i u romanu Juda, u kojem junak Šmuel Aš nudi “alternativnu istinu” da je Juda tek ponizno ispunio svoju zadaću u božanskom planu, Amos Oz progovara o vezama između dviju velikih monoteističkih religija, judaizma i kršćanstva, o prorocima i izdajicama, ulozi književnosti u našim životima i potrebi za dijalogom kako bi se prevladali fanatizma svih vrsta. Njegove su riječi i dalje gorući važne.

Amos Oz (Jeruzalem, 4. svibnja 1939. – Tel Aviv, 28. prosinca 2018.), rođen kao Amos Klausner, odrastao je u Jeruzalemu u Ulici Amos u četvrti Kerem Avraham, u kojoj je smještena radnja najvećeg broja njegovih romana. Ozovi su stavovi izrazito pacifistički u sferi politike i socijalnodemokratski u sferi socijalne ekonomije. Jedan je od prvih Izraelaca koji je zagovarao rješavanje izraelsko-palestinskog sukoba nakon Šestodnevnog rata. Učinio je to još 1967. u članku "Zemlja naših predaka" u novinama Davar. Jedan je od utemeljitelja pokreta Peace Now. Njegova prva zbirka priča "Gdje šakali zavijaju" izlazi 1965., a prvi roman "Možda drugdje" 1966. godine. Objavio je dvadeset romana, među kojima se posebno ističu "Moj Michael", "Planina lošeg savjeta", "Soumchi", "Crna kutija", "Fima", "Pantera u podrumu", "Isto more", autobiografski roman "Priča o ljubavi i tmini" te najnoviji "Juda". Objavio je i niz esejističkih knjiga, od kojih valja izdvojiti "U zemlji Izrael", "Izrael, Palestina i mir" te "Kako izliječiti fanatika".

Djela su mu prevedena na više od četrdeset svjetskih jezika. Redovito je objavljivao eseje o politici, književnosti i miru. Pisao je za Davar, Yedioth Ahronoth, New York Review of Books i sve važnije svjetske dnevne novine. 

Amos Oz dobitnik je niza prestižnih nagrada – Izraelske nagrade za književnost (1998.), Mirovne nagrade njemačkih nakladnika i knjižara (1992.), Goetheove nagrade grada Frankfurta (2005.), francuske nagrade Senders (2004.), Heineove nagrade (2008.), Mediteranske nagrade (2010.), Nagrade Franz Kafka (2013.), književne nagrade Haus der Kulturen der Welt (2015.) i mnogih drugih važnih svjetskih nagrada i priznanja. Dodijeljeno mu je više počasnih doktorata na sveučilištima diljem svijeta.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.