Francois Weyergans
Tri dana kod moje majke
- Nakladnik: Disput
- Nakladnik: Hrvatsko filološko društvo
- Prijevod: Mia Pervan
- 12/2006.
- 168 str., meki uvez
- ISBN 9532600221
- Cijena: 13.27 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Najnovije djelo belgijsko-francuskoga književnika i sineasta Francoisa Weyergansa «Tri dana kod moje majke» («Trois jours chez ma mere», 2005) duhovita je i nadasve zabavna postmodernistička ispovijest potaknuta asocijacijom na prizor iz filma «Osam i pol», kad se redatelju kojega glumi Mastroianni ukaže očev duh, [te] on s tugom ustanovi da su za života premalo razgovarali: «Papa, si siamo parlati cosi poco!". Osvijestivši isti problem u svojoj šezdesetoj godini, u dobi kad se počinju obavljati ozbiljne životne inventure, pisac uzima svoju majku kao zamišljenog suputnika kroz drugu polovicu XX. stoljeća te zajedno sa svojom životnom pričom ispisuje i bezbroj «citata» iz svjetske kulture, poglavito tema koje su obilježile njegovu umjetničku i ljudsku biografiju.
Ali, ne bojte se! Weyergans nije ispisao svoj doživljaj svjetske lektire, nije se trudio ispasti pametan i načitan tip, nekakav učitelj koji dobrohotnom i krotkom učeniku gura pod nos ulomke tuđih sastavaka, pjesme, romane, drame i ostala literarna «pakiranja», prisiljavajući ga na okrutnu igru pogađanja autora i djela. Nije se, štoviše, niti tipično postmodernistički «ubio» (prema receptu «smrti autora», odnosno stvaranja bezlične razgovorljive instance), nego je izveo zabavnu predstavu u kojoj se predstavio u raznim maskama izvedenim iz pojma «Francois Weyergans»: npr. Weyergraf, Weyerstein i Weyerbite.
Autorski naum biografski provjerljivog Francoisa Weyergansa, po zanimanju filmskog redatelja, scenarista i glumca te iznad svega književnika, bio je otići na tri dana k majci i napisati autobiografski roman. Je li uspio u nakani - zapravo i nije važno: u tekstu koji nam je ponudio, svatko od nas prepoznaje dio sebe i svojih fascinacija vremenom u kojem živi te ga može nastaviti ili završiti prema vlastitu nahođenju.
Francois Weyergans rođen je u Bruxellesu 1941. godine. Krajem 50-ih godina XX. stoljeća preselio se u Pariz i posvetio studiju romanistike i filmske umjetnosti. U književnosti se pojavio početkom 70-ih romanima «Pajac» (Le pitre, 1973) i «Berlin, srijeda» (Berlin, mercredi, 1979). Za romane objavljene 80-ih i 90-ih: «Statisti» (Les figurants, 1980), «Kopt Macaire» (Macaire le Copte, 1981), «Boksačeva mahnitost» (La demence du boxeur, 1992), «Franz et Frangois» (1997) - dobio je prestižne književne nagrade. Najveći uspjeh postigao je romanom «Tri dana kod moje majke», koji je 2005. godine osvojio najugledniju francusku književnu nagradu "Prix Goncourt".
Ali, ne bojte se! Weyergans nije ispisao svoj doživljaj svjetske lektire, nije se trudio ispasti pametan i načitan tip, nekakav učitelj koji dobrohotnom i krotkom učeniku gura pod nos ulomke tuđih sastavaka, pjesme, romane, drame i ostala literarna «pakiranja», prisiljavajući ga na okrutnu igru pogađanja autora i djela. Nije se, štoviše, niti tipično postmodernistički «ubio» (prema receptu «smrti autora», odnosno stvaranja bezlične razgovorljive instance), nego je izveo zabavnu predstavu u kojoj se predstavio u raznim maskama izvedenim iz pojma «Francois Weyergans»: npr. Weyergraf, Weyerstein i Weyerbite.
Autorski naum biografski provjerljivog Francoisa Weyergansa, po zanimanju filmskog redatelja, scenarista i glumca te iznad svega književnika, bio je otići na tri dana k majci i napisati autobiografski roman. Je li uspio u nakani - zapravo i nije važno: u tekstu koji nam je ponudio, svatko od nas prepoznaje dio sebe i svojih fascinacija vremenom u kojem živi te ga može nastaviti ili završiti prema vlastitu nahođenju.
Francois Weyergans rođen je u Bruxellesu 1941. godine. Krajem 50-ih godina XX. stoljeća preselio se u Pariz i posvetio studiju romanistike i filmske umjetnosti. U književnosti se pojavio početkom 70-ih romanima «Pajac» (Le pitre, 1973) i «Berlin, srijeda» (Berlin, mercredi, 1979). Za romane objavljene 80-ih i 90-ih: «Statisti» (Les figurants, 1980), «Kopt Macaire» (Macaire le Copte, 1981), «Boksačeva mahnitost» (La demence du boxeur, 1992), «Franz et Frangois» (1997) - dobio je prestižne književne nagrade. Najveći uspjeh postigao je romanom «Tri dana kod moje majke», koji je 2005. godine osvojio najugledniju francusku književnu nagradu "Prix Goncourt".
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
