Ovaj autoričin "Dnevnik zaboravljene mladosti" daje nam sliku jednog vremena, sliku jedne generacije i ženske misli, progovara o kraju iluzija, o ondašnjoj dominaciji muških stavova i velikom prijateljstvu s Melitom i Miljenkom Stančić, čiji je atelijer usprkos čestim polemikama o životu i umjetnosti bio jedini otok sigurnosti gdje je Irena mogla biti ono što je oduvijek bila i što danas jest – velika književnica.

Irena Vrkljan opisuje prijateljstvo i veliku simpatiju Bele Krleže prema njoj, diskusije i razgovore vođene na Gvozdu u Krležinu domu. Upoznat ćemo mnogobrojna imena književnosti i likovnih umjetnika: Marijana Matkovića, Marka Ristića, Nadu i Tonka Šoljana, Juru Kaštelana, Dinu Radojevića, Koku Tanasković, Picelja, Murtića, ljetovanja u Rovinju s filozofom Lefebvreom, gospođom Clarom Malraux, čija je kći najbolja prijateljica Francoise Sagan. Saznat ćemo zašto je bila zabranjena Piceljeva izložba, zašto su Murtićevu izložbu nakon njegova dolaska iz Amerike umalo proglasili zabranjenom!

Na stranicama "Dnevnika" Irena Vrkljan opisuje i svoj prekid sa Zvonkom Golubom, zaposlenje na televiziji, snimanje sjajnih filmova o našim književnicima, odlazak u New York i Boston, posjet zadimljenim malim dvoranama New Orelansa, slušanje jazz svirača i pjevača, oduševljenje kreolskim bluesom, prisilno vraćanje u Zagreb zbog sestrine bolesti, smrt oca, odlazak u Berlin.

Autorica piše "o onima koje sam voljela, a ne o onima koji su mi štetili", jer pisanje Irene Vrkljan uvijek je vezano uz temate ljubavi - ljubav kao odnos dvoje odraslih ljudi, ljubav kao odnos između sestara, između roditelja, između roditelja i djece. Ljubav kao odnos prijateljstva, ljubav kao komunikacija. Kako sama Irena kaže: Zaborav je nešto protiv čega se borimo cijelog života, pa je i pisanje bitka za pamćenje. Jer ono što je zapisano, nije zaboravljeno.

Irena Vrkljan hrvatska je književnica rođena 21. kolovoza 1930. godine u Beogradu gdje završava osnovnoškolsku naobrazbu. Gimnaziju polazi u Zagrebu, a školovanje nastavlja na zagrebačkom Filozofskom fakultetu studirajući arheologiju i germanistiku te režiju na Akademiji za film i televiziju u Berlinu.

Pjesnikinja, prozaistica, radio-dramatičarka, esejistica i prevoditeljica na književnu je scenu stupila u razdoblju krugovaša poezijom nadrealističke tematike. U to je vrijeme sa Zvonimirom Golobom prevodila djela njemačkih autora. Bila je dugogodišnja urednica TV emisije Portreti i susreti za koju je napisala sedamdesetak scenarija o domaćim umjetnicima. Živi i radi kao profesionalna književnica na relaciji Zagreb – Berlin. Objavljuje na hrvatskom i na njemačkom jeziku.

Umrla je 23. ožujka 2021. u Zagrebu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.