Mitski aspekti ekofeminizma
- Nakladnik: TIM press
- 05/2007.
- 318 str., meki uvez
- ISBN 953717771
- Cijena: 19.91 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Ekološki feminizam je pokret koji svoj nastanak duguje kako feminizmu tako i sve raširenijem zanimanju za zaštitu okoliša, tzv. ekologizmu, a zasniva se na razmišljanju o podudarnosti između središnjih teza ekologizma i feminizma, odnosno suprotstavljanju dominaciji nad prirodom i dominaciji nad ženama.
Ekofeminizam se kao pokret razlikuje od drugih feminizama time što naglašava potrebu za očuvanjem okoliša kao temelja feminističke koncepcije svijeta, ali i time što uporište pronalazi u svojevrsnoj revitalizaciji kulta Majke Zemlje (Geja). Od ideja danas globalno raširenog pokreta dubinske ekologije razlikuje se pak time što uzrok degradacije okoliša i neravnopravnosti u društvu vidi u patrijarhalnom modelu strukturiranja moći u društvu. Prema teoretičarkama ekofeminizma žene nisu uzrokovale uništenje okoliša, već su kao i priroda, stari narodi i kulture bile izložene destrukciji, dominaciji i podčinjavanju.
Povijest ekofeminizma počinje knjigom francuske teoretičarke Françoise d'Eaubonne "Feminizam ili smrt" iz 1974. godine. Françoise D'Eaubonne prva je upotrijebila kovanicu ekofeminizam u spomenutoj knjizi, a definirala ga je kao ženski potencijal za poticanje ekološke revolucije koja će čovječanstvu osigurati opstanak na planetu Zemlji. Takva ekološka revolucija uspostavila bi nove spolne odnose između muškaraca i žena, kao i nove odnose čovječanstva i Zemlje.
D'Eaubonnin termin preuzela je Mary Daly u knjizi "Gyn/ecology" iz 1978. godine. S obzirom na to da je ta knjiga bila izuzetno popularna, termin su preuzeli studenti i aktivistkinje. No, povjesničari pokreta upozoravaju kako termin ekofeminizam ne treba po automatizmu povezivati s imenom Françoise D'Eaubonne jer se termin spontano počeo svugdje koristiti od sredine 70-ih godina prošloga stoljeća i to u smislu feminističkoga pokreta koji se zalaže za mir i upozorava na ekološku cijenu razvoja znanosti, tehnologije i ekonomije
Prema riječima recenzenata (prof.dr. Milivoj Solar, dr.sc. Suzana Marjanić), radi se o iznimno vrijednoj studiji, prvom cjelovitom hrvatskom prikazu ekofeminizma o tematici koja je u Hrvatskoj relativno nepoznata. Da ekofeminizam kao teorija i pokret nisu samo utopija, svjedoče neki, doduše usamljeni primjeri i u nas (npr. Kolegij na Ženskim studijima, Permakultura, proizvodnja zdrave hrane), koji upućuju na još nedovoljno iskorištene mogućnosti praktičnoga djelovanja i samorealizacije u području razvoja ekopoljoprivrede i ekoturizma. No, činjenica jest da ova problematika danas izaziva znatno zanimanje ne samo u sociologiji alternativnih pokreta nego i, osobito, u nekim suvremenim književnim teorijama, u kulturologiji općenito ali i u široj javnosti.
Ekofeminizam se kao pokret razlikuje od drugih feminizama time što naglašava potrebu za očuvanjem okoliša kao temelja feminističke koncepcije svijeta, ali i time što uporište pronalazi u svojevrsnoj revitalizaciji kulta Majke Zemlje (Geja). Od ideja danas globalno raširenog pokreta dubinske ekologije razlikuje se pak time što uzrok degradacije okoliša i neravnopravnosti u društvu vidi u patrijarhalnom modelu strukturiranja moći u društvu. Prema teoretičarkama ekofeminizma žene nisu uzrokovale uništenje okoliša, već su kao i priroda, stari narodi i kulture bile izložene destrukciji, dominaciji i podčinjavanju.
Povijest ekofeminizma počinje knjigom francuske teoretičarke Françoise d'Eaubonne "Feminizam ili smrt" iz 1974. godine. Françoise D'Eaubonne prva je upotrijebila kovanicu ekofeminizam u spomenutoj knjizi, a definirala ga je kao ženski potencijal za poticanje ekološke revolucije koja će čovječanstvu osigurati opstanak na planetu Zemlji. Takva ekološka revolucija uspostavila bi nove spolne odnose između muškaraca i žena, kao i nove odnose čovječanstva i Zemlje.
D'Eaubonnin termin preuzela je Mary Daly u knjizi "Gyn/ecology" iz 1978. godine. S obzirom na to da je ta knjiga bila izuzetno popularna, termin su preuzeli studenti i aktivistkinje. No, povjesničari pokreta upozoravaju kako termin ekofeminizam ne treba po automatizmu povezivati s imenom Françoise D'Eaubonne jer se termin spontano počeo svugdje koristiti od sredine 70-ih godina prošloga stoljeća i to u smislu feminističkoga pokreta koji se zalaže za mir i upozorava na ekološku cijenu razvoja znanosti, tehnologije i ekonomije
Prema riječima recenzenata (prof.dr. Milivoj Solar, dr.sc. Suzana Marjanić), radi se o iznimno vrijednoj studiji, prvom cjelovitom hrvatskom prikazu ekofeminizma o tematici koja je u Hrvatskoj relativno nepoznata. Da ekofeminizam kao teorija i pokret nisu samo utopija, svjedoče neki, doduše usamljeni primjeri i u nas (npr. Kolegij na Ženskim studijima, Permakultura, proizvodnja zdrave hrane), koji upućuju na još nedovoljno iskorištene mogućnosti praktičnoga djelovanja i samorealizacije u području razvoja ekopoljoprivrede i ekoturizma. No, činjenica jest da ova problematika danas izaziva znatno zanimanje ne samo u sociologiji alternativnih pokreta nego i, osobito, u nekim suvremenim književnim teorijama, u kulturologiji općenito ali i u široj javnosti.
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.