Prije dvije godine Delimir Rešicki objavio je knjigu pjesama "Aritmija", koja je predstavljala njegov do sada najopsežniji i svakako najambiciozniji poetski rad. Ovom prigodom Rešicki se javlja zbirkom priča, čime pokazuje da kratke priče iz zbirke „Sagrada familie“, nisu bile slučajni izlet u prozu.

Delimir Rešicki jedan je od najznačajnijih autora afirmiranih u okviru quorumaškoga književnoga naraštaja osamdesetih godina prošloga stoljeća, i danas s pravom ima ulogu korektora u suvremenoj hrvatskoj književnosti. Sredinom osamdesetih godina prošloga stoljeća, kad su poeziju gotovo pojeli različiti eksperimenti, mnogi od njih posve na rubu pameti, pojavio se Rešicki i svojim snažnim, vibrirajućim stihovima vratio poeziji razlog postojanja. Od prve zbirke pjesama, „Gnomi“, do posljednje, „Aritmije“, Rešicki trasira put poeziji (i drugim pjesnicima), što u vremenima, kad zabava i spektakl proždiru svaki ambiciozniji oblik kulture, uopće nije jednostavna i bezazlena stvar.

Zbirka priča „Ubožnica za utvare“ znalački je komponirana i stilizirana proza u kojoj prepoznajemo mladoga Rešickog iz „Sretnih ulica“, odraslog na rokenrolu, ali u kojoj ipak (i logično) prevladava četrdesetineštogodišnjak koji daje do znanja da je pročitao i razumio Kafku, Kiša, Musila ili Hamvasa, da je prozreo većinu životnih trikova, te da stvari uzima s rezervom, promatra ih s distance.

Ukratko, „Ubožnicom za utvare“ Rešicki, pisac srednje generacije, hrvatskoj prozi vraća pomalo izgubljeno dostojanstvo, koliko god potonja riječ bila potrošena i kompromitirana.

Delimir Rešicki rođen je 1960. u Osijeku. Studij kroatistike završio je na tada Pedagoškome, danas Filozofskome fakultetu u istome gradu. Poeziju, prozu, književnu kritiku i medijsku publicistiku i esejistiku započeo je objavljivati početkom osamdesetih godina u svim važnijim hrvatskim časopisnim i inim glasilima. Prevođen je na brojne jezike – njemački, engleski, talijanski, francuski, švedski, španjolski, mađarski, poljski, slovački, ruski, bugarski, makedonski i slovenski, između inih i u časopisima Manuskripte i Akzente koji o njemu donosi uvodni prilog broja (2/ 2008.). Pjesničkim, proznim i esejističkim tekstovima zastupljen je u brojnim antologijama, pregledima i panoramama suvremene hrvatske poezije, proze i esejistike, kao i ponekim inter­nacionalnim antologijama i pregledima. Uposlen kao urednik kulture u dnevnim novinama Glas Slavonije. U okviru nakladničke kuće Fraktura uređuje pjesničku biblioteku Fraktali. Živi u Osijeku.

Objavio je knjige proze, kritika i eseja: "Tišina" (tekstualna potraga), MKP, 1985.; "Sagrada familia" (pripovijesti), Meandar/Knjižara Nova, 1993.; "Ogledi o tuzi" (eseji, članci), Meandar, 1995.; "Bližnji (eseji, prikazi), Matica hrvatska, 1998.; "Ubožnica za utvare" (novele), Naklada Ljevak, 2007.

Knjige pjesama: "Gnomi" (Biblioteka Quorum, 1985), "Sretne ulice" (ICR, 1987), "Die die my darling" (Biblioteka Quorum, 1990), "Knjiga o anđelima" (Meandar, 1997), "Ezekijelova kola" (Znanje, 1999), "Aritmija" (Meandar, 2005), "Meghalni a pandakkal" (izbor), "Crne marame" (izbor, Carmen Croaticum, 2008).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.