I ponovo ljubav roman je koji je pobudio veliku čitalačku pažnju, priča je to o Sari Durham, šezdesetogodišnjoj producentici i osnivateljici vodećeg off kazališta, koja naručuje kazališni komad zasnovan na dnevnicima Julie Vairon, lijepe, svojeglave mulatkinje što je živjela u devetnaestom stoljeću. Taj komad opčinjava sve koji dođu o dodir s njim i na dramatičan način mijenja živote onih koji koji sudjeluju u njegovoj realizaciji. Za Saru je to duboka promjen - ona se zaljubljuje u dvojicu mlađih muškaraca, jednog za drugim, i tako ponovno proživljava faze svog odrastanja, od nezrele, infantilne ljubavi do zrele ljubavi.

Ukratko, I ponovo ljubav roman je koji strastveno istražuje prirodu i porijeklo ljubavi i njene nesmiljene sposobnosti da nas preplavi i iznenadi.


Rođena kao Doris May Taylor u Perziji (današnjem Iranu) 22.10.1919. Doris Lessing ubrzo se s obitelji preselila u britansku koloniju Južnu Rodeziju (sada Zimbabwe). Pohađala je samostansku školu, zatim opću djevojačku gimnaziju, iz koje je izbačena s trinaest godina i tu je završilo njeno formalno obrazovanje.

Da bi pobjegla od prestroge majke, Doris se sa petnaest godina zaposlila kao kućna pomoćnica. U to vrijeme je već pisala pripovjetke, čak je dvije prodala južnoafričkim časopisima. 1937. preselila se u Salisbury i u kratkom vremenu zaposlila kao telefonistica, udala se i rodila dvoje djece. Nakon nekoliko godina, osjećajući se zatočenom, napustila je obitelj. Pridružila se grupi komunista Left Book Club i upoznala Gottfrieda Lessinga za kojeg se ubrzo udala i rodila sina. Nakon rata izgubila je iluzije o komunističkom pokretu. 1949. se preselila s djetetom u London, objavila prvi roman Trava pjeva i započela karijeru profesionalnog pisca.
Njezin opus je pretežno autobiografski, umnogome potaknut iskustvima iz Afrike. Lessing piše o sukobu kultura, velikim nepravdama i rasnim nejednakostima te sterilnosti bjelačke kulture u južnoj Africi. Kao odgovor na njeno kritičko pisanje, 1956. joj je zabranjen ulazak u Južnu Rodeziju i Južnu Afriku. Gotovo deset godina posvećuje pisanju tri romana iz serije Djeca nasilja (1951-59) u kojima razvija svijest junakinje Marthe Quest, u doba kad to još nije bilo popularno. 1962. objavljuje Zlatnu bilježnicu, odvažno djelo o mnogostrukim odnosima suvremene žene, Anne Wulf, koja za sebe hrabro želi slobodu muškarca.

Sedamdesetih se Doris Lessing neočekivano okreće znanstvenoj fantastici. Knjigu Kratke upute za silazak u pakao (1971) i ono je uvod u seriju od pet science fiction romana pod nazivom Arhivi Canopuas u Argusu (1979-83). Pod pseudonimom Jane Somers, Lessing piše dva romana The Diary of a Good Neighbour (1983) i If the Old Could... (1984) u kojima napušta science fiction i vraća se u poslijeratni London.
Osim romana Doris Lessing piše u raznim drugim žanrovima, od pripovjetki, drama, eseja, sve do poezije pa i knjige o mačkama.

Rođena kao Doris May Taylor u Perziji (današnjem Iranu). Doris Lessing ubrzo se s obitelji preselila u britansku koloniju Južnu Rodeziju (sada Zimbabwe). Pohađala je samostansku školu, zatim opću djevojačku gimnaziju, iz koje je izbačena s trinaest godina i tu je završilo njeno formalno obrazovanje.

Da bi pobjegla od prestroge majke, Doris se sa petnaest godina zaposlila kao kućna pomoćnica. U to vrijeme je već pisala pripovjetke, čak je dvije prodala južnoafričkim časopisima. 1937. preselila se u Salisbury i u kratkom vremenu zaposlila kao telefonistica, udala se i rodila dvoje djece. Nakon nekoliko godina, osjećajući se zatočenom, napustila je obitelj. Pridružila se grupi komunista Left Book Club i upoznala Gottfrieda Lessinga za kojeg se ubrzo udala i rodila sina. Nakon rata izgubila je iluzije o komunističkom pokretu. 1949. se preselila s djetetom u London, objavila prvi roman «Trava pjeva» i započela karijeru profesionalnog pisca.

Njezin opus je pretežno autobiografski, umnogome potaknut iskustvima iz Afrike. Lessing piše o sukobu kultura, velikim nepravdama i rasnim nejednakostima te sterilnosti bjelačke kulture u južnoj Africi. Kao odgovor na njeno kritičko pisanje, 1956. joj je zabranjen ulazak u Južnu Rodeziju i Južnu Afriku.

Gotovo deset godina posvećuje pisanju tri romana iz serije «Djeca nasilja» (1951-59) u kojima razvija svijest junakinje Marthe Quest, u doba kad to još nije bilo popularno. 1962. objavljuje «Zlatnu bilježnicu», odvažno djelo o mnogostrukim odnosima suvremene žene, Anne Wulf, koja za sebe hrabro želi slobodu muškarca.

Sedamdesetih se Doris Lessing neočekivano okreće znanstvenoj fantastici. Knjigu «Kratke upute za silazak u pakao» (1971) i ono je uvod u seriju od pet science fiction romana pod nazivom «Arhivi Canopuas u Argusu» (1979-83). Pod pseudonimom Jane Somers, Lessing piše dva romana «The Diary of a Good Neighbour «(1983) i «If the Old Could...» (1984) u kojima napušta science fiction i vraća se u poslijeratni London.

Osim romana Doris Lessing piše u raznim drugim žanrovima, od pripovjetki, drama, eseja, sve do poezije pa i knjige o mačkama.

Dobitnica je Nobelove nagrade za književnost 2007. godine.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.