Iznimno je teško prikladno opisati filozofski profil Nelsona Goodmana (1906-1998). Kao njegove bitne sastavnice izdvajaju se nominalizam, konstruktivizam i stanovit oblik radikalnoga relativizma. Ta ocjena vrijedi i za najambicioznije njegovo djelo «Načini svjetotvorstva» («Ways of Worldmaking», 1978) u kojemu razrađuje vlastite strukture nekoliko simboličkih sustava i njima zamjenjuje uvriježene strukture svijeta, uma i pojmova.

U «Načinima svjetotvorstva» autor nam nudi uvjerljivo obrazložene odgovore na pitanja poput:
U kojem smislu postoji više svjetova? Što razlikuje prave svjetove od lažnih? Od čega su svjetovi načinjeni? Kako su stvoreni? Koju ulogu imaju simboli u stvaranju svjetova? Kako su povezani znanje i svjetotvorstvo? Kako interpretirati izraze poput "stvaran", "nestvaran", "fiktivan" i "moguć"? itd.

U knjizi se nalazi i glasovito poglavlje «Status stila», poglavlje koje nudi magistralnu rekonceptualizaciju pojma stil, a s njime i pojmova fikcija, književni svijet, jezik književnosti i sl. Od pojave knjige do danas to je poglavlje jedan od glavnih junaka brojnih rasprava među stilističarima, retoričarima, lingvistima, književnim teoretičarima i filozofima.

Uz ostalo, Goodman se u «Načinima svjetotvorstva» dotiče estetike, epistemologije, filozofije znanosti i filozofije jezika. Različite umjetničke oblike nastoji analizirati prema njihovim simboličkim obilježjima. Uvjeren u spoznajnu prirodu umjetnosti, promatra ih kao partnere znanosti u stremljenju za razumijevanjem "naših svjetova".

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.