Imre Kertész
Dnevnik s galije
- Nakladnik: Fraktura
- Prijevod: Xenia Detoni
- 10/2008.
- 264 str., tvrdi uvez s ovitkom
- ISBN 9789532660586
- Cijena: 18.45 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
“U čovjekovu će životu jedanput doći trenutak kada će naglo postati svjestan sebe, a snage će mu se osloboditi. Zapravo, tek od toga trenutka možemo računati sa sobom, jer smo tek tada rođeni. Klica genija nalazi se u svakom čovjeku. No nije svaki čovjek sposoban vlastiti život učiniti doista svojim. Istinska darovitost upravo je genij egzistencije. Riskirat ću: gotovo svako znanje suvišno je ako nije neposredna spoznaja o nama samima.”
Svoju zbirku zapažanja i filozofskih zapisa nastalih između 1961. i 1991. godine, dakle od vremena kada počinje pisati "Čovjeka bez sudbine do pada komunizma", Imre Kertész naziva “dnevničkim romanom”. U stalnome unutarnjem dijalogu s piscima i filozofima bez kojih nema ni njegova pisanja, Musilom, Kafkom, Camusom, Adornom, Freudom, Nietzscheom i drugima, Kertész ispisuje briljantne stranice koje stoje uz bok njegovih romana, priča i eseja.
Kertészovi dnevnički zapisi ujedno su dokument vlastita pisanja, ali i dokument vremena, mađarskog socijalizma, gulaš-komunizma, vremena u kojemu ništa nije bilo ni jednostavno ni lako. "Dnevnik s galije" govori o dvadesetom stoljeću, o holokaustu, totalitarizmu i slobodi te je neprocjenjiv umjetnički, filozofski i osobni dokument svoga vremena.
“Nema romanesknijega lika od mislećeg čovjeka. Jer, razmišljanje ne samo da je opasnost za sebe i okolinu, ne samo da je strast koja zamjenjuje sve ostale strasti, pustolovnije od svih pustolovnih pustolovina, ne samo da je i od vjere vrsniji nutarnji proces - nego je i nadasve neuobičajeno.”
Pročitaj poglavlje!
***
Imre Kértesz rođen je 1929. godine u Budimpešti. Godine 1944. deportiran je u Auschwitz a nakon toga u Buchenwald gdje je dočekao i oslobođenje. Po završetku Drugog svjetskog rata vraća se u Budimpeštu gdje je isprva radio kao novinar, zatim kao neovisan pisac i prevoditelj. Svoj najvažniji roman o vlastitom stradanju, o holokaustu, i sudbini čovjeka u beznadnom svijetu "Čovjek bez sudbine" (Sorstalanság) započinje pisati 1960, a objelodanjuje ga tek 1975. godine. Međutim, roman je ostao bez ikakva odjeka u Mađarskoj.
O tom iskustvu Kértesz je napisao roman "Fijasko" (A kudarc) objavljen 1988. Treći dio njegove trilogije o stradanju je roman "Kadiš za nerođeno dijete" (Kaddis a meg nem születetett gyermekért) posvećen djetetu koje si je junak uskratio u svijetu poslije holokausta.
Od ostalih važnijih djela vrijedi izdvojiti prozna djela "Izviđač" (A nyomkeresõ) iz 1977. i "Engleska zastava" (Az angol labogó) iz 1991. o mađarskoj revoluciji 1956. godine. Posebno je zanimljiva njegova dnevnička proza "Dnevnik s galije" (Gályanapló) objavljena 1992. godine i "Drugačiji ja: kronika metamorfoze" (Valaki más: a változás krónikája) iz 1997. godine. Njegovi značajni eseji i predavanja sakupljeni su u knjigama "Holokaust kao kultura" (A holocaust mint kultúra), 1993., "Trenutci šutnje dok vod za smaknuća puni" (A gondolatnyi csend, amíg kivégzõoztag újratölt) 1998. i "Izgnani jezik" (A számûzött nyelv) iz 2001. godine.
Njegov najnoviji roman "Likvidacija" objavljen je krajem 2003.
Imre Kertész dobitnik je Književne nagrade Brandenburga 1995, Leipziške književne nagrade 1997, Herderove nagrade 2000, Ehrenpreis Robert-Bosch-Stiftunga u 2001. i Hans Sahl-Preis u 2002. godini. Za cjelokupan spisateljski rad ovjenčan je Nobelovom nagradom za književnost 2002. godine.
Svoju zbirku zapažanja i filozofskih zapisa nastalih između 1961. i 1991. godine, dakle od vremena kada počinje pisati "Čovjeka bez sudbine do pada komunizma", Imre Kertész naziva “dnevničkim romanom”. U stalnome unutarnjem dijalogu s piscima i filozofima bez kojih nema ni njegova pisanja, Musilom, Kafkom, Camusom, Adornom, Freudom, Nietzscheom i drugima, Kertész ispisuje briljantne stranice koje stoje uz bok njegovih romana, priča i eseja.
Kertészovi dnevnički zapisi ujedno su dokument vlastita pisanja, ali i dokument vremena, mađarskog socijalizma, gulaš-komunizma, vremena u kojemu ništa nije bilo ni jednostavno ni lako. "Dnevnik s galije" govori o dvadesetom stoljeću, o holokaustu, totalitarizmu i slobodi te je neprocjenjiv umjetnički, filozofski i osobni dokument svoga vremena.
“Nema romanesknijega lika od mislećeg čovjeka. Jer, razmišljanje ne samo da je opasnost za sebe i okolinu, ne samo da je strast koja zamjenjuje sve ostale strasti, pustolovnije od svih pustolovnih pustolovina, ne samo da je i od vjere vrsniji nutarnji proces - nego je i nadasve neuobičajeno.”
Pročitaj poglavlje!
***
Imre Kértesz rođen je 1929. godine u Budimpešti. Godine 1944. deportiran je u Auschwitz a nakon toga u Buchenwald gdje je dočekao i oslobođenje. Po završetku Drugog svjetskog rata vraća se u Budimpeštu gdje je isprva radio kao novinar, zatim kao neovisan pisac i prevoditelj. Svoj najvažniji roman o vlastitom stradanju, o holokaustu, i sudbini čovjeka u beznadnom svijetu "Čovjek bez sudbine" (Sorstalanság) započinje pisati 1960, a objelodanjuje ga tek 1975. godine. Međutim, roman je ostao bez ikakva odjeka u Mađarskoj.
O tom iskustvu Kértesz je napisao roman "Fijasko" (A kudarc) objavljen 1988. Treći dio njegove trilogije o stradanju je roman "Kadiš za nerođeno dijete" (Kaddis a meg nem születetett gyermekért) posvećen djetetu koje si je junak uskratio u svijetu poslije holokausta.
Od ostalih važnijih djela vrijedi izdvojiti prozna djela "Izviđač" (A nyomkeresõ) iz 1977. i "Engleska zastava" (Az angol labogó) iz 1991. o mađarskoj revoluciji 1956. godine. Posebno je zanimljiva njegova dnevnička proza "Dnevnik s galije" (Gályanapló) objavljena 1992. godine i "Drugačiji ja: kronika metamorfoze" (Valaki más: a változás krónikája) iz 1997. godine. Njegovi značajni eseji i predavanja sakupljeni su u knjigama "Holokaust kao kultura" (A holocaust mint kultúra), 1993., "Trenutci šutnje dok vod za smaknuća puni" (A gondolatnyi csend, amíg kivégzõoztag újratölt) 1998. i "Izgnani jezik" (A számûzött nyelv) iz 2001. godine.
Njegov najnoviji roman "Likvidacija" objavljen je krajem 2003.
Imre Kertész dobitnik je Književne nagrade Brandenburga 1995, Leipziške književne nagrade 1997, Herderove nagrade 2000, Ehrenpreis Robert-Bosch-Stiftunga u 2001. i Hans Sahl-Preis u 2002. godini. Za cjelokupan spisateljski rad ovjenčan je Nobelovom nagradom za književnost 2002. godine.
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
