Roman "Čovjek s crvenim šeširom" treći je dio Guibertove opsežne trilogije o osobnoj priči o sidi započetoj u romanu "Prijatelju koji mi nije spasio život" (1997). Kao i u druge dvije knjige zamišljene trilogije, autor dotiče tabu-temu suvremenog čovječanstva, homoseksualnost, dakle društveni rub. Međutim, Guibertova stalna opsjednutost nesrećom (bolešću) ovdje poprima i simboličku dimenziju - pojavljuje se kao okvir koji regulira priču.

Herve Guibert, ujedno i glavni lik romana, strastveno je posvećen umjetnosti, traganju za vrhunskim umjetničkim djelima i njihovoj atribuciji. Svijet u kojemu se kreće taj pisac i novinar razmjerno je zatvoren, naoko profesionalno homogen i "poseban" u odnosu na svakodnevni život, što utječe i na način percipiranja stvarnosti i ponašanja. Baveći se, naime, umjetninama i umjetnicima, Guibert neprestano postavlja pitanje što je umjetnost a što život, tko je izmišljen a tko stvaran. Pa čak i kad piše o realnim osobama i djelima, autor ubacuje neki detalj koji njegovu priču čini dvojbenom (smješta, primjerice, peterburški Nevski prospekt u Moskvu). Ipak, razmišljanja koja se nameću iz ovoga grčevitog dnevnika tiču se ozbiljnih, rekli bismo "vječnih" stvari, praktički neodgovorivih pitanja.

Francuski romanopisac Herve Guibert (1955-1992) kultni je autor naraštaja koji se dramatično suočio s globalnim problemom AIDS-a, što je ujedno i opsesivna tema njegova stvaralaštva te uzrok prerane smrti. Bavio se novinarstvom, obožavao je operu i kazalište. Premda mu je proza naglašeno autobiografska, riječ je ipak o vješto prerušenoj fikciji. Otvoreno progovara o erotici, istražuje društvene odnose i status obitelji. Među najvažnija djela spadaju: "Moji roditelji" (1989), "Lud za Vincentom" (1989), "Sućutni protokol" (1992), "Raj" (1992).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.