Prvi roman Antónija Emílija Leite Couta "Mjesečarska zemlja" ocijenjen je kao jedna od ponajboljih afričkih knjiga prošloga stoljeća. Nakon romana "Pod stablom frangipanija" ovo je drugi prevedeni naslov ovog autora kod nas i donosi nam potresnu priču o mozambičkom građanskom ratu.

Krijući se na mrtvoj cesti u olupini izgorjela autobusa, dječak i starac pronalaze bilježnice, čiji sadržaji sablasno korespondiraju s njihovim intimnim strahovima, tajnama i istinama. Couto će njihovim prodiranjem u zbilju dvojice bjegunaca pred ratom otvoriti fascinantan i prebogat svijet mitova, vjerovanja i tradicije naroda Crnoga kontinenta, u kojem mrtvi ne samo da nisu mrtvi nego posve ravnopravno žive sa živima.

Ono što je tek nadnaravno i izmaštano u duhovno-kulturološkoj paradigmi zapadnjaka, u dugoj tradiciji sjećanja i grozomornoj suvremenosti afričkoga čovjeka posve je istinito i jednakovrijedno. Razdjelnicu, naime, između svijeta mrtvih i svijeta živih gotovo je nemoguće uočiti. Duhovi mrtvih na stranicama ovoga romana i opomena su i kletva živima, živi im se utječu i strepe da ih ne rasrde. Drugi pak važan sloj Coutova pripovjedačka interesa kritika je postkolonijalnoga mentaliteta Afrike. Ipak, iznad svega, u središtu autorove pažnje je gotovo nasljedna patnja malog čovjeka koji se našao pred povijesnim nesrećama i njegova žudnja za prostorom mira i slobode.

António Emílio Leite Couto (1955) rođen je u Beiri, gradiću na sjeveru Mozambika. Nakon bezuspješnog studija medicine, posvećuje novinarstvu, i nakon nezavisnosti postaje direktor Mozambičke agencije za informacije (AIM), tjednika "Tempo" i dnevnih novina "Notícias". Godine 1985. vraća se na fakultet gdje završava studij biologije. Otada radi na projektima očuvanja parka u Inhaci.

Godine 1983. izlazi mu prva knjiga pjesama “Raiz de Orvalho”. Postigavši velik uspjeh, knjiga je ubrzo rasprodana, i tek je 1999. ponovno objavljena u Portugalu u izmijenjenom i dopunjenom izdanju. Potom objavljuje knjige priča “Vozes anoitecidas” (1986) i “Cada Homem é uma Raça” (1990). Već s prvom knjigom postaje poznat u Portugalu te, zahvaljujući prijevodima, i u Europi. Godine 1992. objavljuje svoj prvi roman "Mjesečarska zemlja" (“Terra Sonâmbula”) koji se smatra jednom od dvanaest najboljih afričkih knjiga dvadesetog stoljeća. Potom slijedi zbirka priča “Estórias Abensonhadas” (1994), roman "Pod stablom frangipanija" (“A Varanda do Frangipani”, 1996), “Contos do Nascer da Terra” (1997), roman “Vinte e Zinco”, 1999, te 2000. godine roman “O último Voo do Flamingo” Dobitnik je mnogih književnih nagrada, među kojima i nagrada Vergílio Ferreira za cjelokupno djelo.

Mia Couto (punim imenom António Emílio Leite Couto), rođen 1955. u Mozambiku, najistaknutiji je afrički pisac koji piše na portugalskom. Njegov prvi roman, "Mjesečarska zemlja" (Terra Sonâmbula), žiri na Međunarodnom sajmu knjiga u Zimbabveu proglasio je jednom od dvanaest najboljih afričkih knjiga 20. stoljeća. Prvi je afrički autor koji je dobio nagradu Latinske unije za književnost na romanskim jezicima (2007.), dobitnik je Književne nagrade Camões (2013.) i Međunarodne književne nagrade Neustadt (2014.), a 2015. bio je u užem izboru za Man Booker International. Objavio je više od dvadeset djela raznih žanrova koja su prevedena u više od trideset zemalja. Na hrvatskom su mu, uz "Lavičinu ispovijed", objavljene "Mjesečarska zemlja" i "Pod stablom frangipanija", u prijevodu Tanje Tarbuk.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.