Nobelovac Joseph E. Stiglitz u svojoj je britkoj kritici globalizacijskog uma, knjizi "Globalizacija i dvojbe koje izaziva", također objavljenoj u Algoritmovoj biblioteci Facta, razotkrio mnoge naizgled nelogične i nerazumljive postupke i događaje koji su se zbili posljednjih godina pod zajedničkim nazivnikom globalizacije, tranzicije i liberalizacije.

Na tragu aktivističkih promišljanja o nepravdama koje se zbivaju u svijetu koji je već gotovo posve povezan, sada nam stiže i argumentacija iz jednoga od centara moći. Joseph E. Stiglitz bio je jedan od direktora Svjetske banke i u vrhu administracije američkog predsjednika Clintona te se smatra jednim od najkompetentnijih sugovornika za pitanja globalizacije, zaduženosti nerazvijenih zemalja i međunarodne financijske stabilnosti.

Ako je slobodno tržište odgovor na svjetsku patnju, zašto onda sve veći i veći dio svijeta osiromašuje? Postoje mnogi načini da globalizacija uspije, no, nažalost, Sjedinjene Države i institucije poput Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke ne primjenjuju niti jedan od njih, tvrdi Stiglitz.

Na tragu te ideje predstavlja nam svoja radikalna razmišljanja o naglim promjenama koje su se zbile na planetu u posljednjih nekoliko godina; zalaže se za rješavanje problema globalnog zatopljenja, zemalja kroničnih dužnika, kao i za novi sustav globalnih financijskih pričuva kako bi se smanjila međunarodna monetarna nestabilnost.

Reforma Ujedinjenih naroda, MMF-a i Svjetske banke neophodna je i hitna, smatra Stiglitz, kako bi ta tijela mogla jednakopravnije tretirati nerazvijene zemlje i zemlje u razvoju na dobrobit sviju.

Joseph Stiglitz, američki ekonomist (1943), profesor ekonomije na sveučilištu Columbia, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju diplomirao je na Massachusetts Institute od Technology. Potom je predavao na nekoliko sveučilišta, kao što su Yale, Harvard i Stanford. Devedesetih godina bio je među najutjecajnijim ekonomskim savjetnicima predsjednika Billa Clintona, od 1995. godine je bio predsjednik Američkog Vijeća ekonomskih savjetnika. Od 1997. godine bio je potpredsjednik i glavni savjetnik Svjetske banke. Od 2001. godine predaje ekonomiju biznis i međunarodne odnose na sveučilištu Columbia u New Yorku. Nobelovu nagradu 2001. godine dobio je zajedno sa ekonomistima A. Michaelom Spenceom and George A. Akerlofofom za teoriju tržišta na kojem djeluju asimetrične informacije. 

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.