Vladimir Anić
Naličje kalupa : Sabrani spisi
- Nakladnik: Disput
- 09/2009.
- 728 str., tvrdi uvez
- ISBN 9789532600896
- Cijena: 29.20 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
"Naličje kalupa" knjiga je sabranih spisa Vladimira Anića. Radovi nastajali od 1958. do 1999. okupljeni su unutar šest okvirnih tematskih cjelina, unutar kojih se nižu kronološki.
Prvu cjelinu čine napisi o graditeljima hrvatskoga književnoga jezika, osobnostima koje su svaka na svoj način i s različitim dosezima sudjelovale u izgradnji današnjega standarda, drugu čine akcentološki, uopće ortoepski napisi, treću sintaktički i morfološki napisi, četvrtu napisi o pragmatici, leksikologiji i kulturi književnoga jezika u širokom smislu riječi, petu napisi u kojima se aparatura filozofije jezika odmjerava u konkretnu jeziku, šestu razgovori o jeziku koje je u časopisu "15 dana" Anić niz godina vodio sa zamišljenim poticajnim sugovornikom.
Poznat ponajprije kao leksikograf, u "Sabranim spisima" Anić se nanovo otkriva kao svestran filolog i vrstan stilist, koji onkraj kalupa i apriornih stavova s mnogo razumijevanja motri kako se izvanjezično preslikava u jezik i kako, povratno, jezik sudjeluje u oblikovanju izvanjezičnoga. Širinom svoje filološke tematike i užitkom s kojim su pisani spisi ovdje okupljeni nastoje na načinu mišljenja o hrvatskome jeziku, disciplini do koje je njihovu piscu bilo ponajviše stalo.
***
Vladimir Anić (1930–2000), jedan od najvećih hrvatskih filologa 20. stoljeća, leksikograf, sveučilišni profesor u Zadru i Zagrebu. Pisao o hrvatskoj prozodiji i sintaksi, o kulturi književnoga jezika, o hrvatskome književnom jeziku u 19. stoljeću i pojedincima koji su ga oblikovali, navlastito o A. Kovačiću, M. Pavlinoviću i Š. Starčeviću, o mjestu Dalmacije u formiranju suvremenoga hrvatskog standarda, o prožimanju jezika, društva, kulture i filozofije. Knjige: "Jezik Ante Kovačića" (1971), "Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezika" (1986, s J. Silićem, tri izdanja), "Glosar za lijevu ruku" (1988, knjiga pragmalingvističkih fragmenata nadahnuta filozofijom L. Wittgensteina), "Jezik i sloboda" (1998, knjiga sociolingvističkih ogleda nastajalih 1990-ih), "Pravopis hrvatskoga jezika" (2001, s. J. Silićem).
Anićevo je ključno djelo "Rječnik hrvatskoga jezika" (1991, dosad već nekoliko proširivanih izdanja), prvi dovršeni hrvatski jednojezičnik poslije Brozova i Ivekovićeva (1901), prvi dovršeni hrvatski jednojezičnik suvremenoga jezika uopće, koji zajedno s "Rječnikom stranih riječi" (1999, s I. Goldsteinom) čini jedan od temeljnih opusa hrvatske kulture.
Prvu cjelinu čine napisi o graditeljima hrvatskoga književnoga jezika, osobnostima koje su svaka na svoj način i s različitim dosezima sudjelovale u izgradnji današnjega standarda, drugu čine akcentološki, uopće ortoepski napisi, treću sintaktički i morfološki napisi, četvrtu napisi o pragmatici, leksikologiji i kulturi književnoga jezika u širokom smislu riječi, petu napisi u kojima se aparatura filozofije jezika odmjerava u konkretnu jeziku, šestu razgovori o jeziku koje je u časopisu "15 dana" Anić niz godina vodio sa zamišljenim poticajnim sugovornikom.
Poznat ponajprije kao leksikograf, u "Sabranim spisima" Anić se nanovo otkriva kao svestran filolog i vrstan stilist, koji onkraj kalupa i apriornih stavova s mnogo razumijevanja motri kako se izvanjezično preslikava u jezik i kako, povratno, jezik sudjeluje u oblikovanju izvanjezičnoga. Širinom svoje filološke tematike i užitkom s kojim su pisani spisi ovdje okupljeni nastoje na načinu mišljenja o hrvatskome jeziku, disciplini do koje je njihovu piscu bilo ponajviše stalo.
***
Vladimir Anić (1930–2000), jedan od najvećih hrvatskih filologa 20. stoljeća, leksikograf, sveučilišni profesor u Zadru i Zagrebu. Pisao o hrvatskoj prozodiji i sintaksi, o kulturi književnoga jezika, o hrvatskome književnom jeziku u 19. stoljeću i pojedincima koji su ga oblikovali, navlastito o A. Kovačiću, M. Pavlinoviću i Š. Starčeviću, o mjestu Dalmacije u formiranju suvremenoga hrvatskog standarda, o prožimanju jezika, društva, kulture i filozofije. Knjige: "Jezik Ante Kovačića" (1971), "Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezika" (1986, s J. Silićem, tri izdanja), "Glosar za lijevu ruku" (1988, knjiga pragmalingvističkih fragmenata nadahnuta filozofijom L. Wittgensteina), "Jezik i sloboda" (1998, knjiga sociolingvističkih ogleda nastajalih 1990-ih), "Pravopis hrvatskoga jezika" (2001, s. J. Silićem).
Anićevo je ključno djelo "Rječnik hrvatskoga jezika" (1991, dosad već nekoliko proširivanih izdanja), prvi dovršeni hrvatski jednojezičnik poslije Brozova i Ivekovićeva (1901), prvi dovršeni hrvatski jednojezičnik suvremenoga jezika uopće, koji zajedno s "Rječnikom stranih riječi" (1999, s I. Goldsteinom) čini jedan od temeljnih opusa hrvatske kulture.
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
