Charlotte Lemonnier rodila se 1903. u Francuskoj. No život joj je namijenio drugačiju sudbinu od one koju bi imalo obično francusko djevojče koje je s cvijećem dočekalo pobjednike iz Verduna. Zato što je spletom okolnosti zaglavila u stihiji ruske revolucije i prostranstvima odumrlog carstva, postala je nevjerojatnom svjedokinjom stoljeća koja je preživjela sve ratove, nedaće gladi i gubitka, nepojmljive ljudske okrutnosti i beskrajne sibirske studeni. U smiraju života skrasila se na rubu stepe gdje svakoga ljeta, uoči sutona, unuku i unuci svojim nostalgičnim pripovijedanjem na francuskom do najmanje sitnice, stalno iznova, oživljava belle epoque zarobljenu u čudesnom sibirskom kovčegu.

Ljeta kod bake i upijanje ne samo svih nijansi francuskoga, nego i postupno razotkrivanje njezine nevjerojatne životne priče zauvijek će obilježiti odveć osjetljiva dječaka koji raste u sivilu, netrpeljivosti i skučenosti sovjetske komunističke zbilje, tako različite od šarenila, obilja i vedrine Charlottine mitske Francuske što poput Atlantide izranja iz ljubičastog obzorja sibirske stepe. Ubrzo će dječak spoznati kolika je cijena drukčijosti.

Noseći u sebi rusku dušu i francusku profinjenost, sovjetsku krutost i pariški joie de vivre, jednoga dana kad ustane kao iz mrtvih iz neke grobnice, shvatit će što mu je oporučno ostavila francuska baka. "Neizrecivo! Sada sam shvaćao da je ono bilo tajanstveno povezano s bitnim. Bitno je bilo neizrecivo. Nemoguće prenijeti. I sve ono što me na ovom svijetu mučilo svojom muklom ljepotom, sve što se događalo bez riječi činilo mi se bitnim. Neizrecivo je bilo bitno." Međutim, upivši dva naslijeđa, stekao je toliku životnu mudrost da je mogao izreći neizrecivo - na čarobnom poetskom "bakinskom" jeziku.

Andrei Makine bio je nepoznati ruski emigrant koji je nudio svoja djela izdavačima, ali su ga odbijali jer nitko nije vjerovao da bi netko tko je 1987. stigao iz Sibira mogao dobro znati francuski. Naposljetku im je rekao kako je riječ o prijevodu s ruskog pa je roman "Francuska oporuka" postao jedinstven ne samo zbog legende o tiskanju, nego i autorove zapanjujuće biografije, ali i zbog toga što je dobio istodobno, prvi i jedini, dvije najuglednije francuske književne nagrade - Goncourt i Medicis.

Andreï Makine rođen je 1957. godine u Krasnojarsku u Sibiru. Doktorirao je na Sveučilištu u Moskvi s temom iz francuske književnosti. Godine 1987. došao je u Pariz gdje je zatražio i dobio politički azil. Prvih godina pariškog života, obilježenih neimaštinom, na francuskom je napisao nekoliko književnih djela za koja je ustrajno, ali neuspješno tražio izdavača. Kada je na naslovnoj stranici svog romana Kći junaka Sovjetskog Saveza (La Fille d’un héros de l’union soviétique, 1990) dopisao "s ruskog preveo Albert Lemonnier", taj mu je lažni podatak otvorio vrata francuskog izdavača Roberta Laffonta. Pet godina poslije doživio je velik uspjeh s romanom Francuska oporuka (Le Testament français, 1995) koji je dobio dvije najprestižnije francuske književne nagrade: Goncourt i Médicis.

Od 1990. do danas Makine je objavio dvadesetak djela (od čega četiri pod pseudonimom Gabriel Osmonde), među kojima posebno mjesto zauzima rusko-francuska trilogija koju čine romani Francuska oporuka, Rekvijem za Istok (Requiem pour l’Est, 2000) te Zemlja i nebo Jacquesa Dormea (La terre et le ciel de Jacques Dorme, 2003), svi prevedeni i objavljeni u ovoj biblioteci, u kojoj je 2013. objavljena i njegova Knjiga kratkih vječnih ljubavi (Le livre des breves amours éternelles) iz 2011. godine.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.