Roman "Ševa" (1924), remek-djelo mađarske književnosti, klasični je portret života u provinciji Austro-Ugarske Monarhije koncem 19. stoljeća, konkretno, u blago literarno zabašurenoj Subotici u kojoj je autor rođen.

Priča se usredotočuje na jedan izvanredan tjedan u inače monotonim životima postarijeg bračnog para. Njihova nelijepa i nedruštvena tridesetpetogodišnja kći usidjelica, koje je nadimak Ševa, otišla je, prvi put u životu, na ljetne praznike kod rodbine na pustu. Roditelji, čiji se cijeli život vrti oko kćeri, isprva su shrvani zbog njezine odsutnosti, no malo-pomalo iznova otkrivaju užitke i razbibrigu života u malom gradu. Počinju činiti stvari koje nisu iskusili godinama: jedu u restoranima (koje Ševa mrzi), idu u kazalište, troše novac na sebe, otac se prepušta zabavi kartanja i pijančevanju, majka se dotjeruje za izlaske i nakon višegodišnje pauze ponovo svira klavir...

Kako tjedan prolazi, majka i otac uviđaju da žive onakvim životom kakav su praktički zaboravili – i da uživaju u tome. Oni su nevaljala djeca, a Ševa strog roditelj čijem su nadzoru privremeno uspjeli izmaknuti. Međutim nakon sveg tog hedonizma, tik pred kćerin povratak, obuzima ih osjećaj krivnje i kajanja. Njihova je kći nesretna – prema tome, nesretni moraju biti i oni. U svađi nakon što se Ákos vrati pijan s cjelonoćne zabave, na površinu izlaze njihove frustracije, optužbe i samooptužbe, pa i patnja što je proživljavaju. Kratkotrajna psihička i fizička transformacija roditelja poništava se Ševinim povratkom – sve se vraća u staru, dobro poznatu kolotečinu.

Svojim vrsnim, na trenutke ironičnim stilom Kosztolányi slika živopisan portret austrougarskog provincijalnog društva u obliku istančanih opisa likova jedne uravnotežene priče. Iako bi se siže mogao nazvati jednostavnim, "Ševa" to nipošto nije – to je složen, pronicljiv roman koji suptilno otkriva sloj za slojem života, čak i one naizgled najobičnije.

Dezső Kosztolányi (Subotica, 1885. – Budimpešta, 1936), klasik mađarske književnosti. Školovao se na Filozofskom fakultetu u Budimpešti i Beču. Javio se i djelovao unutar mađarskog književnog kruga poznatog pod imenom "Nyugat" ("Zapad"). Bio je pjesnik, prozaik, esejist, novinar i prevoditelj. Na svim tim područjima ostvario je mnogobrojna i vrijedna djela koja je, među ostalima, cijenio Thomas Mann, hvalio Endre Ady, kao uzor isticao Danilo Kiš.

U aktualnim povijesnim pregledima mađarske književnosti 20. stoljeća navodi se kao jedan od ključnih predstavnika građanske i europske moderne proze. Javio se i djelovao unutar mađarskog književnog kruga poznatog pod imenom "Nyugat" ("Zapad"). Bio je pjesnik, prozaik, esejist, novinar i prevoditelj. Na svim tim područjima ostvario je mnogobrojna i vrijedna djela koja je, među ostalima, cijenio Thomas Mann, hvalio Endre Ady, kao uzor isticao Danilo Kiš. Kiš je Kosztolányia smještao uz blok Flaubertu, a djela Neron, Ševa i Anna Édes isticao na vrh europske književnosti, držao predavanja o njima i često ih preporučivao (francuskim) izdavačima.

U njegovu se opusu, uz već prevedenu zbirku kratkih proza "Kornél Esti" (Disput, 2008), ističu romani koji tematiziraju život u provinciji, dijelom inspirirani njegovom rodnom Suboticom: "Pacsirta" (Ševa) iz 1924. i "Aranysárkany" (Zlatni zmaj) iz 1925. godine. Roman "Anna Édes" (Édes Anna, 1926) spada u vrhunce njegova opusa.

Na mađarski je, između ostalog, preveo djela Shakespearea, Kiplinga i Paula Valéryja te poeziju Rainera Marie Rilkea.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.