Radnja romana odvija se u Budimpešti nakon Prvog svjetskog rata, započinje slomom Mađarske Sovjetske Republike u srpnju 1919, a završava 1922. godine. Glavni je lik Anna Édes, mlada i čestita seljanka koja dolazi raditi kao služavka kod Vizyjevih, patološki samoživog para iz više klase koji se svojski trudi poboljšati svoj društveni status u neizvjesnom političkom ozračju. Suprug je zabrinut nad sudbinom svoje karijere višeg državnog službenika, a neurotična i posesivna supruga, zadovoljna Anninom gotovo robotskom radišnošću, postaje opsjednuta osiguravanjem služavkine lojalnosti psihičkom manipulacijom.

Roman opisuje nevolje i iskorištavanja što ih Anna (čije prezime Édes znači "slatka", dakle zgodna, privlačna) trpi od svojih gazda i raspuštenog nećaka Vizyjevih, ali i svog ujaka Ficsora, kućepazitelja kojemu služi kao roba za razmjenu ne bi li se nakon smjene režima iskupio za nepodobnu političku prošlost. Nemogućnost da s njima uspostavi i najmanju emocionalnu povezanost rezultirat će "zločinom iz strasti".

Unatoč tragičnim događajima, a sve u skladu s Kosztolányijevom poetikom, svakodnevni život u kojem su komično i tragično isprepleteni do nerazmrsivosti prikazan je iz fokusa zaigranog i ironičnog pripovjedača. Kroz profinjen humor dotiču se onodobni tabui i poigrava se stereotipima, dovodeći u pitanje različite svjetonazore i ideale.

Mađarska je kritika roman čitala u odnosu prema "Zločinu i kazni" F. M. Dostojevskog, ali i povlačeći paralele između pojedinih likova romana – posebice lika dr. Movisztera – i Tolstojevih likova.

Godine 1958. Zoltán Fábri je prema romanu režirao zapažen igrani film.

Dezső Kosztolányi (Subotica, 1885. – Budimpešta, 1936), klasik mađarske književnosti. Školovao se na Filozofskom fakultetu u Budimpešti i Beču. Javio se i djelovao unutar mađarskog književnog kruga poznatog pod imenom "Nyugat" ("Zapad"). Bio je pjesnik, prozaik, esejist, novinar i prevoditelj. Na svim tim područjima ostvario je mnogobrojna i vrijedna djela koja je, među ostalima, cijenio Thomas Mann, hvalio Endre Ady, kao uzor isticao Danilo Kiš.

U aktualnim povijesnim pregledima mađarske književnosti 20. stoljeća navodi se kao jedan od ključnih predstavnika građanske i europske moderne proze. Javio se i djelovao unutar mađarskog književnog kruga poznatog pod imenom "Nyugat" ("Zapad"). Bio je pjesnik, prozaik, esejist, novinar i prevoditelj. Na svim tim područjima ostvario je mnogobrojna i vrijedna djela koja je, među ostalima, cijenio Thomas Mann, hvalio Endre Ady, kao uzor isticao Danilo Kiš. Kiš je Kosztolányia smještao uz blok Flaubertu, a djela Neron, Ševa i Anna Édes isticao na vrh europske književnosti, držao predavanja o njima i često ih preporučivao (francuskim) izdavačima.

U njegovu se opusu, uz već prevedenu zbirku kratkih proza "Kornél Esti" (Disput, 2008), ističu romani koji tematiziraju život u provinciji, dijelom inspirirani njegovom rodnom Suboticom: "Pacsirta" (Ševa) iz 1924. i "Aranysárkany" (Zlatni zmaj) iz 1925. godine. Roman "Anna Édes" (Édes Anna, 1926) spada u vrhunce njegova opusa.

Na mađarski je, između ostalog, preveo djela Shakespearea, Kiplinga i Paula Valéryja te poeziju Rainera Marie Rilkea.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.