Radnja romana "Bal grofa d'Orgela" ograničena je u trajanju na svega nekoliko mjeseci, od veljače do listopada 1920, a i glavnina mjesta radnje sažima se u prostoru gradske palače Orgelovih, dok ladanjska okolica Pariza sugerira samo prostor bijega iz uobičajenoga mondenog ritma grada koji se budi i razvija neposredno nakon Prvoga svjetskog rata.

No vrijeme i prostor samo su pozadina zbivanjima koja se odvijaju na razini osjećaja i misli, jer to je roman u kojem se gotovo ništa ne događa, nema čak ni bala, samo najava i pripreme za krabuljni ples. Štoviše, pripovjedač se ne zadržava na opisima ni likova ni njihova okruženja: za Mahaut se samo zna da je lijepa, a za Françoisa da ima dvadeset godina. Zanima ga jedino kako se razvija njihov odnos i kako se čas hotimice čas nehotice trude odgoditi trenutak kada će sami sebi priznati da su zaljubljeni.

Svojom konvencionalnom temom ljubavnoga trokuta i stilskim postupkom koji se zasniva na psihološkome portretiranju likova "Bal grofa d'Orgela" ne bi trebao pobuditi veliko zanimanje, no ipak je riječ o veoma suptilnoj prozi u kojoj je ljubav prikazana kao žudnja prema modelu nekoga drugog. Priča se naime vrti oko grofovskoga bračnog para i njihova kućnog prijatelja Françoisa. Grofica ljubi muža koji je prema njoj posve ravnodušan, Françoisova ljubav prema njoj potiče grofa da u njemu prepozna najdražega prijatelja, dok François svoju ljubav prema grofici pripisuje prijateljstvu s grofom. I kao što se Anne d'Orgel počinje zanimati za Mahaut tek nakon što ona postane predmetom Françoisove žudnje, i François svoju zainteresiranost za Mahaut temelji na divljenju i privlačnosti koju u njemu izaziva grof d'Orgel.

François i Mahaut znaju da je njihova ljubav nemoguća jer ni jedno ni drugo ne mogu zaobići kodeks ponašanja koji zabranjuje tu vrstu strasti. Tako se u ovome romanu u kojem se ništa ne događa ništa i ne može dogoditi, i ništa se i neće dogoditi, jer sve dok dužnost nadvisuje žudnju, konvencije društva ne dopuštaju da se išta dogodi izvan kodificiranoga sustava ponašanja.

Raymond Radiguet (1903-1923) rodio se u umjetničkoj obitelji kao najstarije od sedmero djece. Već s petnaest godina napustio je školovanje i počeo raditi kao novinar, družeći se s najutjecajnijim umjetnicima onoga doba: Max Jacob, Picasso, Modigliani, Francis Poulenc, Arthur Honegger, Brancusi, Tzara, Aragon... samo su neki od njih. Jean Cocteau odmah je u njemu prepoznao književni talent te ga je počeo ohrabrivati, savjetovati i pomagati mu oko objavljivanja prvih pjesama. Ubrzo su postali nerazdvojni i 1920. osnovali časopis Le Coq (Pijetao). Kada je 1923. objavljen "Vrag u tijelu" (Le Diable au corps), kritika je bila zatečena, pa je zbunjenost najprije pokušala prikriti izrugivanjem, ali pisci i čitatelji dočekali su roman s klicanjem. Radiguet je umro u prosincu iste godine od tifusne groznice, a "Bal grofa d'Orgela" (Le Bal du comte d'Orgel) je objavljen posthumno, 1924.

Sabrana djela Raymonda Radigueta objavljena u Francuskoj 2012. ponovno su pobudila veliko zanimanje za ovoga pisca koji je sam sebe najbolje definirao rekavši da je "veliki pisac onaj tko se pokušava doimati banalnim i u tome ne uspijeva".

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.