U romanu "Moja majka" riječ je o inicijaciji u perverziju sedamnaestogodišnjeg Pierrea pod vodstvom vlastite majke. Balansirajući između orgija, tjeskobe i poštovanja prema majci, junak se neprestano nalazi u povišenom erotskom stanju, koje je prema Batailleu univerzalna forma ljudskih odnosa. Čitatelj je do nepodnošljivosti uronjen u kaotičnost svijeta, izložen Pierreovoj žudnji za sveukupnošću i nastojanjima da je nadvlada, pa makar i ekscesivno. Lik majke neprestano dominira u djelu čas kao majka koja nježno brine o svom djetetu čas kao vodič koji budi dijete i uvodi mladića u svijet seksualnosti.

Junakovo obožavanje majke pisac koristi kao način kojim želi ukazati na nesvjesni poriv za nadilaženjem majčinske ljubavi koja se pretvara u putenu ljubav, što je za Bataillea jednostavno nastavak i logičan razvitak seksualnosti. Bliski odnos s majkom Pierre doživljava kao približavanje Bogu zahvaljujući grijehu, kao transgresivan čin onkraj incestuozne žudnje. No tu nije kraj sablažnjivosti kojom pisac neprestano izaziva čitatelja, jer u odnos s majkom upliće i druge likove, Réu, Hansi i Loulou, da bi u nekoj vrsti ekstaze i agonije seksualnu vezu približio stanju smrti.

Kritika je bila sklona u liku Pierrea prepoznati utjelovljenje ničeanskog Antikrista jer Bataille otvoreno ruši vrijednosti koje nameće crkva da bi djelovala na osobne porive ljudi. Bataille doživljava svijet kao bojno polje puno ruševina na kojem čovjek pokušava svladati strah od vlastitih ograničenja i nadvladati osobne granice.

Ovo djelo očito je nastalo pod izravnim utjecajem kako Nietzschea tako i Sadea s namjerom da ruši tabue, ali i propituje dublji smisao ljudske intime. Roman je doživio velik uspjeh i, neobično, unatoč temi i načinu obrade, nije izazvao skandal.

Georges Bataille (1897-1962), francuski pisac koji se svojim djelom okušao u raznim područjima (književnost, antropologija, filozofija, ekonomija, sociologija, povijest umjetnosti), profesijom knjižničar Nacionalne biblioteke u Parizu.

S jedne strane njegovao je kult nutarnjeg iskustva usamljenika, a s druge pokušavao aktivno sudjelovati u intelektualnom pariškom životu, doduše, uvijek protiv vladajućih struja, kako god avangardne bile, što se osobito vidi u neprestanoj potrebi za osnivanjem i uređivanjem časopisa (Documents, Critique, Acéphale) te pokretanjem ili sudjelovanjem u radu intelektualnih zajednica otvorenog i neformalnog tipa (Contre Attaque, Collège de sociologie, Collège Socratique, Acéphale).

Pred kraj života je izašao iz sjene nepoznata autora zahvaljujući trima djelima koja istodobno izlaze 1957: "Književnost i zlo", "Nebesko plavetnilo" i "Erotizam", ali svoja je promišljanja, koja se krajnje uopćeno mogu svesti na teme smijeha, smrti, erotike i svetosti, objedinio i prije u "Nutarnjem iskustvu" (1943), u kojem se nižu tekstovi introspektivnog, meditativnog karaktera. Nasuprot tome, esej "Psihološka struktura fašizma" (1933) svjedoči o njegovu zanimanju za aktualne teme koje nadilaze osobno.

Svoja erotska djela Bataille je objavljivao pod pseudonimima od kojih su najpoznatiji Lord Auch (Priča o oku, 1928) i Pierre Angélique (Madam Edwarda, 1941). Roman "Moja majka" (1966) objavljen je posthumno u vremenu kada skupina intelektualaca okupljenih oko časopisa Tel Quel Batailleu pridaje sve veću pozornost (godine 1970. u Gallimardu počinju izlaziti sabrana djela u dvanaest svezaka ovog do tada malo poznatog pisca).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.