Knjiga koja je prije pet godina uzburkala hrvatsku i svjetsku javnost: bila je napadana kao ”glupa i zaostala” ali i hvaljena kao hrabra točna prekretnička, nagrađivana prevođena na strane jezike i uvrštena u literature na fakultetu!

Razlog tako neuobičajenog odjeka jedne teatrološke knjige leži u smjelosti, provokativnosti i recentnosti! S brojnim primjerima iz cijele Europe knjiga je pokazala na koji je način kazališni trend pun nasilja, krvi i sperme (zvan in-yer-face, novi brutalizam i sl. s britanskim autorima poput Sarah Kane i Marka Ravenhilla) nametnut europskim kazališnim scenama kao nešto „moderno, novo i izuzetno važno“, kao nova europska drama. Iako je u početku izazivao otpor kako publike tako i kritike, trend je nametan demagogijama i uvredama rastjeravši i ono malo kazalište publike koje je krajem 20 stoljeća ostalo privrženo toj umjetnosti.

Boreći se protiv nametanja trenda nove europske drame odnosno dramaturgije krvi i sperme, ili in-yer-face (drame koja udara u lice) ova knjiga zagovara kazalište koje voli, dramsko kazalište. Knjiga je vapaj za kazalište gdje postoji damski pisac koji nam priča razumljivu, zanimljiviju i napetu priču (a ne niz nepovezanih fragmenata koji nam ništa ne govore pod izlikom suvremenog umjetničkog izraza), koji nam opisuje likove koje možemo prepoznati i s kojima možemo suosjećati (a ne neprepoznatljivi, prazni likovi pod izgovorom da je život takav), kazalište koje u nama budi pozitivnu emociju i mogućnost katarze (a ne dokidanje pozitivne emocije pod izlikom da je to kič i zaostalo), kazalište koje afirmira ljudske vrijednosti (a ne razara sve temeljne ljudske vrijednosti pod izlikom umjetničke istine). Knjiga raskrinkava način nametanja ali i pokazuje krugove moću u europskom kazalištu.

Novo izdanje izlaže i što se s trendom dogodilo u pet godina od objave prvog izdanja. Proročanstvo izrečeno u knjizi se obistinilo – trend je mrtav u centrima iz kojih je krenuo (V. Britanija je zainteresirana za verbatim, njemački redatelji opet režiraju klasike), ali su u glavnoj kazališnoj struji ostale posljedice: eksplicitno nasilje i opisi seksa postali su obavezni, mladi pisci pišu prazne drame u uzaludnoj nadi postavljanja a Sarah Kane je ušla u kanon prihvaćenih pisaca.

Zbog burnog života knjige ovo je izdanje i autoreferencijalno – donosi odjeke koje je knjiga izazvala i to kako pohvalne tako i sve pokude jer je borba za i protiv knjige koja se bespoštedno vodila bila borba za određenu vrstu teatra i svjetonazor – za teatar koji ima priču koju razumijemo, karakter kojeg prepoznajemo, emociju koju doživljavamo, smisao i značenje za suvremenog čovjeka…

Sanja Nikčević, teatrologinja i kazališna kritičarka, rođena 1960. Diplomirala, magistrirala i doktorirala na Filozofskom fakutetu u Zagrebu. Redovna je profesorica i voditeljica teorije na Odsjeku za kazališnu umjetnost Umjetničke akademije u Osijeku, gdje je bila voditeljica Odsjeka (2007‒2009). Predavala je na Katedri za književnost engleskog jezika Filozofskog fakulteta u Osijeku (2003‒2007) te je dvije godine bila i voditeljica tog odsjeka (2004‒2006), a na doktorskom studiju iz književnosti istog fakulteta vodi dramski modul. Predaje kolegije o američkoj i britanskoj drami, kazališnoj kritici te povijest drame i kazališta.

Predsjednica je Hrvatskog društva kazališnih kritičara kojemu je bila i tajnica u dva mandata. Članica je Glavnog odbora Matice hrvatske i aktivna članica brojnih hrvatskih i međunarodnih udruga kritičara i teatrologa (primjerice, dva je puta bila članica Upravnog odbora svjetskog ITI-ja). Objavila je više od stotinu znanstvenih i stručnih članaka u svjetskim časopisima (SSEP, PAJ, NTQ) te sudjelovala na brojnim simpozijima u zemlji i svijetu.

Urednica je pet antologija: "Antologija američke drame I i II", Zagreb 1993; "Antologija suvremene hrvatske drame", Skopje 2003; "Antologija ratne drame 1991‒1995", Zagreb 2011; "Antologija hrvatske ratne komedije 1991‒1997", Vinkovci 2013; "Antologija hrvatske poratne drame 1996‒2011", Zagreb 2014. Uredila je i zbornik na engleskome jeziku "Theatre Criticism Today", Zagreb 2002.

Objavila je sedam autorskih knjiga od toga tri knjige o američkoj drami: "Američka subverzivna drama ili simpatija za losere", Rijeka 1994; "Afirmativna američka drama ili živjeli Puritanci", Zagreb 2003. te "Gubitnički genij u našem gradu", Zagreb 2006. Dvije o hrvatskoj drami: "Što je nama hrvatska drama danas?", Zagreb 2008, te prvu knjigu o kazališnoj kritici u Hrvatskoj: "Kazališna kritika ili neizbježni suputnik", Zagreb 2011. za koju je dobila Nagradu Matice hrvatske Antun Gustav Matoš.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.