Da su samo pjesme Rumija ili pak Hafiza napisane na njemu, perzijski jezik zasigurno bi bio jezik pjesničke velesile. Dodamo li toj dvojici Firdusija, Sadija ili Džamija, antologiji nekog imaginarnoga svjetskoga pjesništva pribrajamo monumentalnu petorku koja je presudno oblikovala pjesništvo matičnoga kulturno-povijesnog bazena, ali čija je radijacija, jednako tako, na duhovnoj mapi svjetskog pjesništva, mimo političkih ili kulturalnih rampi, nedvojbena.

To, nažalost, ne znači da domaći čitatelj o toj poeziji ima višak saznanja. Naprotiv, počesto u prijevodu "iz druge ruke", odnosno s engleskoga ili drugih jezika, on dobiva tek dvostruko posredovan pogled na nju.

"Budi biser, biser budi" knjiga je koja s takvom praksom raskida. Ona je prijevod izvornoga govornika, pogled suvremenoga Iranca na čudesni kontinuitet jednoga jezika unutar desetak stoljeća, ona je najraznorodniji i najobuhvatniji autorski izvid koji je, koliko nam je poznato, dosad sačinjen na hrvatskom i srodnim mu jezicima.

Biserje perzijskoga stiha – među najdragocjenijim uzorcima unutar orijentalne književne tradicije – u knjizi prevoditelja i selektora Ebtehaja Navaeya nizano je s mjerom i ukusom za dugovijeku scenu jezika, za njegove poetičke razlike, za njegove sržne motivsko-tematske interese.

A knjiga koja se šeće stoljećima stiha i duha, nema sumnje – književni i kulturni događaj prvoga reda. (Ervin Jahić )

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.