Nenad Vekarić
Nevidljive pukotine: Dubrovački vlasteoski klanovi
- Nakladnik: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti - HAZU
- Nakladnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku
- 12/2009.
- 158 str., tvrdi uvez
- ISBN 9789531548540
- Cijena: 19.91 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Spoznaja o bespoštednom klanovskom nadmetanju dviju vlasteoskih frakcija, tzv. salamankeza i sorboneza, koje je nakon ubojstva Frana Gondule 1589. i Velike zavjere 1610/2. godine utjecalo na svaku bitnu političku odluku u Dubrovačkoj Republici, nametnula je pitanje: je li ubojstvo Frana Gondule doista bio početak raskola između vlastele ili je taj događaj bio samo jedna karika u razdoru, čiji korijeni sežu dublje u prošlost? Koji su bili stvarni razlozi ubojstva Frana Gondule? Postoji li veza između Držićevih urotničkih pokušaja i ubojstva Frana Gondule i Velike zavjere? Postoji li veza između Velike zavjere i ranijih dubrovačkih urota?
Traženje odgovora na ova pitanja, korak po korak, usmjeravalo je istraživanje sve dublje u prošlost, sve do svrgavanja dubrovačkog kneza Damjana Jude, koje pada u vrijeme kad postoje tek rijetka prvorazredna vrela, pa tako ni taj slučaj nije ostao zapisan, već za nj saznajemo kroz legendu koju su prenijeli dubrovački kroničari. Kako će se u knjizi vidjeti, čini se da je već tada došlo do rascjepa unutar vlasteoskog staleža, ako se uopće može govoriti o rascjepu, a ne o normalnom "konkurentskom" odnosu pretendenata na vlast.
"Naučili" smo na dubrovački vlasteoski stalež gledati kao na homogenu cjelinu, a ona to vjerojatno nikad nije bila. Rivalstvo pojedinih casata, rodova ili skupova casata i rodova (klanova), čini se, mnogo je životnija i realnija od idiličnog funkcioniranja vlasteoskog staleža kao cjeline, kao što to, uostalom, pokazuju i brojni primjeri talijanskih gradova (Genova, Firenca, Venecija), u kojima su sukobi među vlastelom ponekad poprimali i znatno oštrije oblike nego u Dubrovniku.
Element klanovske borbe, kao važan element koji može pridonijeti objašnjenju mnogih dubrovačkih događaja, političkih odluka, ponašanja, stvaralaštva itd., prvo je uočen objelodanjivanjem nekih izvještaja s početka 19. stoljeća, koji su pokazali različita politička usmjerenja dubrovačke vlastele neposredno pred pad Dubrovačke Republike. Potom je, zahvaljujući Žarku Muljačiću, "stranačka" dimenzija dobro detektirana u 18. stoljeću, a u daljnjim je istraživanjima protegnuta i na 17. stoljeće.
Za ranije razdoblje, neki su autori naslutili postojanje stranaka, bili na izvrsnom tragu, primjerice Milorad Medini, ali pojavu nisu uspjeli točno artikulirati, pa je dosadašnja historiografija političke sukobe iz razdoblja prije 17. stoljeća prvenstveno promatrala na "osobnoj", a ne klanovskoj razini.
U ovoj je studiji u istraživačkom fokusu element klanovske borbe. Fokusiranje na jedan element uvijek u sebi krije rizik da ostali bitni elementi promaknu ili se ne spoznaju u realnoj dimenziji. Ovdje posebno želim naglasiti činjenicu da je klanovski element samo jedan od mnogih elemenata koji su odredili tijek povijesnih događanja u Dubrovniku. Taj element treba promatrati u realnoj dimenziji i u korelaciji sa svim ostalim elementima.
Nadalje, fokusiranje na ekstremne trenutke (urote), pri čemu promiču sva ona "mirna i tiha" razdoblja, i nehtijući nameće dojam daje povijest bila sazdana od spletke, obračuna, zločina. Nužno je obuhvatiti sve elemente, "razblažiti" vidljive ekstremne trenutke i apsorbirati nevidljive, "obične" trenutke, i tek tad možemo očekivati da ćemo se barem približiti mogućnosti razumijevanja procesa i crte povijesnog hoda.
Ova studija pokušava dati naznake klanovske borbe prateći ih kroz ključne događaje dubrovačke povijesti. Mnoge nepoznanice još uvijek postoje, mnoga pitanja ostaju otvorena. Zacijelo će i neki ovdje izneseni zaključci biti ispravljeni i opovrgnuti daljnjim istraživanjima. Iščitavanje dubrovačkih arhivskih dokumenata, uz svijest o postojanju klanovske borbe, donijet će s vremenom nove spoznaje.
Pozicioniranje dubrovačkih vlasteoskih rodova, casata i pojedinaca ovdje je tek naznačeno, negdje s većom, negdje s manjom sigurnošću. Za točno definiranje svih rodova i njihovih ogranaka, ako to uopće bude moguće učiniti onako kako se moglo postići za 17. i 18. stoljeće, kada je raskol prešao na "biološku" razinu pa se genealoškim putem nedvojbeno mogla utvrditi klanovska pripadnost svakog vlastelina, bit će potrebna analiza velikog broja arhivskih dokumenata, od onih koji osvjetljavaju nečiju političku aktivnost i stvaralaštvo, pa do onih koji ukazuju na privatne veze (ženidbene veze, kumovi, svjedoci i izvršitelji oporuka i sl.).
( iz Predgovora autora)
Traženje odgovora na ova pitanja, korak po korak, usmjeravalo je istraživanje sve dublje u prošlost, sve do svrgavanja dubrovačkog kneza Damjana Jude, koje pada u vrijeme kad postoje tek rijetka prvorazredna vrela, pa tako ni taj slučaj nije ostao zapisan, već za nj saznajemo kroz legendu koju su prenijeli dubrovački kroničari. Kako će se u knjizi vidjeti, čini se da je već tada došlo do rascjepa unutar vlasteoskog staleža, ako se uopće može govoriti o rascjepu, a ne o normalnom "konkurentskom" odnosu pretendenata na vlast.
"Naučili" smo na dubrovački vlasteoski stalež gledati kao na homogenu cjelinu, a ona to vjerojatno nikad nije bila. Rivalstvo pojedinih casata, rodova ili skupova casata i rodova (klanova), čini se, mnogo je životnija i realnija od idiličnog funkcioniranja vlasteoskog staleža kao cjeline, kao što to, uostalom, pokazuju i brojni primjeri talijanskih gradova (Genova, Firenca, Venecija), u kojima su sukobi među vlastelom ponekad poprimali i znatno oštrije oblike nego u Dubrovniku.
Element klanovske borbe, kao važan element koji može pridonijeti objašnjenju mnogih dubrovačkih događaja, političkih odluka, ponašanja, stvaralaštva itd., prvo je uočen objelodanjivanjem nekih izvještaja s početka 19. stoljeća, koji su pokazali različita politička usmjerenja dubrovačke vlastele neposredno pred pad Dubrovačke Republike. Potom je, zahvaljujući Žarku Muljačiću, "stranačka" dimenzija dobro detektirana u 18. stoljeću, a u daljnjim je istraživanjima protegnuta i na 17. stoljeće.
Za ranije razdoblje, neki su autori naslutili postojanje stranaka, bili na izvrsnom tragu, primjerice Milorad Medini, ali pojavu nisu uspjeli točno artikulirati, pa je dosadašnja historiografija političke sukobe iz razdoblja prije 17. stoljeća prvenstveno promatrala na "osobnoj", a ne klanovskoj razini.
U ovoj je studiji u istraživačkom fokusu element klanovske borbe. Fokusiranje na jedan element uvijek u sebi krije rizik da ostali bitni elementi promaknu ili se ne spoznaju u realnoj dimenziji. Ovdje posebno želim naglasiti činjenicu da je klanovski element samo jedan od mnogih elemenata koji su odredili tijek povijesnih događanja u Dubrovniku. Taj element treba promatrati u realnoj dimenziji i u korelaciji sa svim ostalim elementima.
Nadalje, fokusiranje na ekstremne trenutke (urote), pri čemu promiču sva ona "mirna i tiha" razdoblja, i nehtijući nameće dojam daje povijest bila sazdana od spletke, obračuna, zločina. Nužno je obuhvatiti sve elemente, "razblažiti" vidljive ekstremne trenutke i apsorbirati nevidljive, "obične" trenutke, i tek tad možemo očekivati da ćemo se barem približiti mogućnosti razumijevanja procesa i crte povijesnog hoda.
Ova studija pokušava dati naznake klanovske borbe prateći ih kroz ključne događaje dubrovačke povijesti. Mnoge nepoznanice još uvijek postoje, mnoga pitanja ostaju otvorena. Zacijelo će i neki ovdje izneseni zaključci biti ispravljeni i opovrgnuti daljnjim istraživanjima. Iščitavanje dubrovačkih arhivskih dokumenata, uz svijest o postojanju klanovske borbe, donijet će s vremenom nove spoznaje.
Pozicioniranje dubrovačkih vlasteoskih rodova, casata i pojedinaca ovdje je tek naznačeno, negdje s većom, negdje s manjom sigurnošću. Za točno definiranje svih rodova i njihovih ogranaka, ako to uopće bude moguće učiniti onako kako se moglo postići za 17. i 18. stoljeće, kada je raskol prešao na "biološku" razinu pa se genealoškim putem nedvojbeno mogla utvrditi klanovska pripadnost svakog vlastelina, bit će potrebna analiza velikog broja arhivskih dokumenata, od onih koji osvjetljavaju nečiju političku aktivnost i stvaralaštvo, pa do onih koji ukazuju na privatne veze (ženidbene veze, kumovi, svjedoci i izvršitelji oporuka i sl.).
( iz Predgovora autora)
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
