"Početnici" su originalna verzija zbirke "O čemu govorimo kad govorimo o ljubavi" Raymonda Carvera, jedne od najutjecajnijih knjiga kratke proze 20 stoljeća.

Ova je zbirka integralna inačica remek-djela koju je zamalo napola skratio Carverov urednik i mentor Gordon Lish prije prvog objavljivanja 1981., prije nego što će postati jednim od najutjecajnijih djela suvremene književnosti. Carverova preokupacija samom srži svega jednako je primjetna i u ovim duljim verzijama priča.

Plešući s ljubavnikom usred ostataka života starijeg muškarca djevojka dočeka prvo upozorenje koliko su pogibeljne zrele godine, i tada osjeti "nepodnošljivu sreću". Muškarac i žena zaključaju se u hotelsku sobu i polagano, bolno priznaju da je veza gotova, dok se na nekom drugom mjestu samotni čovjek na Srednjem zapadu fotografira bez kraja i konca trudeći se pronaći u svijetu iz kojeg je, bar naizgled, u potpunosti nestalo bilo kakvo žarište.

Prolazeći sve te višestruke malene tragedije u srži običnosti - jednako toliko i u srži Carverovog opusa - otkrivaju se novi slojevi, nove nijanse, nova značenja. Na mjestima gdje je suradnja Lisha i Carvera tu zbirku srezala do "lingvističke kosti", ove "mesnatije" priče govore dosad neizrečeno, ispunjavajući narativne tišine koje su čitatelje istovremeno i nadahnjivale i pred njih postavljale zagonetku.

"Početnici" pitanjima koja otvaraju, mogli bi potaknuti jednu od najvećih kulturoloških rasprava našeg doba.

Carver je odrastao kao dijete siromašnog radnika pilane. Odmah nakon škole se oženio, u devetnaestoj godini. Sa dvadeset je već imao dvoje djece i morao ih je uzdržavati radeći između ostalog kao pazikuća i dostavljač. Istovremeno se predao alkoholu, kao i njegov otac prije njega.

Ozbiljno se prihvatio pisanja nakon što je 1958. pohađao tečaj kreativnog pisanja kod Johna Gardnera na Chico Collegeu. Počeo je pisati kratke priče jer je to bila forma koja mu je omogućavala da odmah nešto i zaradi.

Za vrijeme studija na Humboldt State Collegeu u Arcati, priče su mu počele izlaziti u časopisima. Prvi je uspjeh postigao pripovjetkom "Will You Please Be Quiet, Please?" (Hoćeš li molim te zašutjeti, molim te? 1967).

Unatoč uspjehu Carver se utapao u alkoholu, četiri puta hospitaliziran je zbog alkoholizma, a nakon mučnih godina alkohola i droge odvaja se od obitelji, upoznaje Tess Gallagher, s kojom živi do kraja života. Nakon mnogobrojnih lječenja, ipak se na kraju uspjeva riješiti ovisnosti o alkoholu. Kasnije je svoja alkoholičarska iskustva opisao u zbirci pjesama "Fires" (1977).

Nekoliko slijedećih godina predavao je na University of California u Santa Cruzu i Santa Barbari, sve do 1971. kad je dobio stipendiju National Endowment for the Arts pa se mogao posvetiti isključivo pisanju. U tom vremenu će nastati većina pripovjetki za "Will You Please Be Quiet, Please?", koja ga je i proslavila po objavljivanju 1976. godine.

Preostale Carverove zbirke kratkih priča su "Furious seasons and Other Stories" (1977.) "What We Talk About When We Talk About Love" (O čemu govorimo kad govorimo o ljubavi, 1981), "The Pheasant" (1982), "Cathedral" (Katedrala, 1984), koja mu je donijela nominacije za Pulitzerovu nagradu i National Book Critics Circle Award, "If It Please You" (1984), te konačno zbirka "Where I'm Calling From" (1988).

1983. dobiva novu financijsku potporu: Strauss "Living" Award koja mu omogućava slobodu pisanja. Ovaj put se prihvaća poezije i tako nastaju zbirke "Where Water Comes Together With Other Water" (Gdje se voda spaja s drugom vodom), "Ultramarine" i "A New Path to Waterfall" (Nova staza do vodopada).

Carverove pripovjetke najčešće se bave problematikom neuspjelih brakova, žena opterećenih ispraznošću života, utapanjem u alkoholu i nezadovoljenim seksualnim potrebama koje povremeno silovito izlaze na površinu. Njegovi likovi osjećaju da bi im život trebao biti bolji, žele slobodu, no istovremeno su potpuno paralizirani. Ipak, mada po mnogima jedan od najboljih pisaca kratkih priča u povijesti američke književnosti, Raymond Carver sebe je smatrao prvenstveno pjesnikom.

Umire 1988. godine u Port Angelesu, na krajnjem sjeverozapadu SAD, od raka pluća.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.