S jednostavnom činjenicom da u neku ruku predstavlja nastavak već objavljenog teksta ("Sijači čudesnog sjemena"), niti ovaj zapis nije mogao a da ne živi i dijelom svojega života njegova već uspostavljena pravila. To, dakako, otvara mogućnost jednostavne isprike za eventualne propuste i nedosljednosti u njemu, ali još i više opravdanje zbog čega se mnogo dublje nije zaorala neka nova brazda, koju svaka novoponuđena mogućnost pruža sama po sebi.

Pa ipak, koliko god sličio prethodnom i koliko god koristio neke od njegovih brojnih konstitutivnih elemenata i pripovjedačkih itinerera, sa svoje strane, ovaj zapis jeste potpuno novo i originalno saopćenje.

Zahvaljujući što je između njega i spomenutog prethodnika već odrađena neophodna i ne jednostavna poruka o stvarnim sposobnostima ljudskog bića da bude prvom stepenicom kreacije, stubišta koje nestaje u imaginarnim božanskim visinama ("Energoterapija"), oslobođenom od takve neophodnosti, put prema stvarno novim podestima bio mu je otvoren.

A on je, kao i uvijek do sada bio i ostao omeđen upravo tim sposobnostima. Prvenstveno onima da kroz vlastitu svijest uči, raste i razvija, koliko sebe samoga, toliko i sliku realnosti i istine oko njega.

Svijest, kao dio osobnog polja čovjekova (i ono, kao dio grandioznog Svepolja), zbog notorne činjenice da je istovremeno put - postupak - način - metoda - zona - područje i koridor kroz kojega se odvija sveprisutna interakcija između Postojanja i ljudskog bića, kao njegovog uvjetnog dijela, to uistinu može. Kao jedino što može i kao jedini koji može.

To je bio i moj put, kroz čije sam korištenje, kao jedan od mnogih na njemu, sebi dopustio spoznaju o nekim novim mogućnostima; o nekim novim ciljevima i nekim novim potrebama čovjekovim.

U onom dijelu, za kojega unutar vlastitog najdubljeg uvjerenja o njegovoj potencijalnoj korisnosti i za ostale pripadnike roda kojemu pripadam; u dijelu predstojećih zadaća i obveza - za koje sam također potpuno siguran da ih kao usamljeni tragač i putnik ne mogu dovesti do zadovoljavajuće razine - rekao sam sve i ponudio sve što znam. Rekao sam sve ono za što sam mislio da bi moglo biti od koristi na tom zajedničkom putovanju.

Rekao sam i još ponešto, čak i da u izrečeno nisam bio posve siguran da li sam ga dobro razumio i hoće li ono u potpunosti odgovarati potrebama određenog trenutka.

Pa ipak, upravo iz razloga iskrenog dubinskog vjerovanja u čovjekovu ulogu da bude jednim od bezbrojnih kreacijskih čvorova velike mreže postojanja, učinio sam to iz dodatnog uvjerenja da će mnogi od putnika, sličnih meni, od njih imati kakve-takve koristi... barem da mu budu nekim od mogućih križanja, od kojega će potom sami birati neke nove smjerove i pravce.

Zbog svega toga, podatak da su - po jednostvanoj logici stvari - neke od situacija modificirane; neki od likova promijenili imena i uloge; neki od vremenskih slijedova namjerno više ili manje izmiješani, ne bi trebao biti razlogom nezadovoljstva zbog eventualno umanjenog dokumentarnog efekta ovog zapisa. A ako tako ipak bude, prebacite, kao i uvijek, sav teret odgovornosti na njegovog autora.

Slavomir Cune Miljević

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.