"Ništa se ne opire noći" je roman o životu prepunom emocija i teških poraza.

Prelijepa majka autorice Delphine de Vigan senzibilna je i samozatajna osoba. Delphine bi željela o majci saznati nešto više. Tko je i kakva je bila ta osoba koju je jednog dana pronašla mrtvu?

De Vigan se intenzivno bavi odnosima u obitelji iz koje potječe i u kojoj je bilo mnoštvo djece i rođaka. Njezina majka Lucile bila je jedna od starijih sestara u obitelji s mnogo sestara i braće. U knjizi upoznajemo glasan, živahan i neobično intenzivan obiteljski život. Svake godine u obitelj pristiže novo dijete pa Lucille i ne može zamisliti da bi majčina plodnost jednog dana mogla prestati. Obiteljsku svakodnevicu obilježavaju vesela druženja i živahan suživot. Tragična smrt mlađeg brata koji se utapa u bunaru baca prvu sjenu smrti i očaja na Lucilin život.

Ono što autoricu tjera da se intenzivnije bavi životom svoje majke veo je tajne koji ju obavija.
Tako tek u drugom dijelu romana autorica prelazi u ja-formu kako bi dokumentirala svoju povezanost s obiteljskim klanom. Priča koju autorica naposljetku ispripovijeda je psihogram jedne obitelji u kojoj je bilo svega: ljepote, živosti, životnosti, incestuoznih elemenata, zajedništva, nesreće i mnogočega drugoga, što spada u život jedne velike obitelji.

Autorica postupno uviđa da savršena slika vanjskog obiteljskog života ne odgovara biti te obitelji. Slobodan i otvoren odgoj imponira autorici. No tek poslije primijetit će koje zamke krije takva vrst odgoja.

Sjećanja na majku Lucile, koja je vrlo rano postala majkom, prožeta su strahom za majčino duševno zdravlje. Lucile je bila krhka karaktera, imala je mnogo ljubavnika i prolazila je kroz manično-depresivne faze.
Naposljetku je završila na psihijatriji  i patila od unutarnje podijeljenosti (bipolarnosti) koju je njezina okolina itekako osjećala. Kćeri su povremeno bile kod oca, a povremeno kod majke.

O psihičkoj labilnosti svoje majke Delphine de Vigan razmišlja u snažnim slikama. U njima do izražaja dolazi njezino nemirno i zastrašujuće djetinjstvo. Toj lijepoj, zanimljivoj i oprečnim emocijama izmučenoj ženi autorica podiže potresni spomenik. Unatoč mučnim iskustvima koja je imala sa svojom majkom autorica i njezine sestre cijelo vrijeme na nedokučiv način traže put do nje koji nikako ne mogu naći. Od tih je pokušaja ostala jedino naklonost koja do izražaja dolazi tek kad majka umire.

***

Ništa se ne opire noći je knjiga koja vas, dok je čitate, sve više očarava. Likove koji se pojavljuju u knjizi autorica je uspjela prikazati u njihovoj proturječnosti: i kao dobre i kao loše, pune nade i uništene. Divna knjiga koja nikoga ne štedi i koja istodobno slavi i dekonstruira mit obitelji.
Johanna Adorján, Frankfurter Allgemeine Sonntagszeitung, 2013
 
Nadasve dirljiva knjiga o jednoj zanimljivoj obitelji i neobičnoj ženi koja neprestano iznova smaže snage za dalje i naposljetku umire onako kako je to uvijek željela: puna života.
Luzerner Rundschau, 25.02.2013

***

Delphine de Vigan (1966.) u svom prvom romanu "Jours sans faim" (Dani bez gladi, 2001.) opisuje vlastito iskustvo borbe s anoreksijom. 2007. objavljuje "No et moi" (No i ja), roman koji ju je vinuo na top-ljestvice najprodavanijih knjiga (pola milijuna primjeraka), za koji godinu dana poslije dobiva i Nagradu knjižara (glasuju sve frankofonske zemlje). Nominiran je i za Goncourtovu nagradu, kao i sljedeći njezin roman "Les Heures souterraines" (Podzemni sati) 2009. godine.

2011. romanom "Ništa se ne opire noći" De Vigan postaje zvijezda francuske književne jeseni, više od godinu dana nalazi se na ljestvicama najprodavanijih knjiga, osvaja nagradu knjižarskog lanca FNAC, Nagradu Francuske televizije za najbolji roman i Grand prix časopisa Elle za najbolji roman godine.

Djela su joj prevedena na čak 27 jezika.

Delphine de Vigan (1966.) francuska je spisateljica, scenaristica i redateljica. Autobiografski nadahnut prvijenac "Jours sans fin" (Dani bez gladi), u kojem opisuje vlastito iskustvo borbe s anoreksijom, objavila je 2001. i potpisala pseudonimom Lou Delvig. 2007. objavljuje "No et moi" (No i ja), roman koji ju je vinuo na top-ljestvice najprodavanijih knjiga i za koji godinu dana poslije dobiva i Nagradu knjižara, te je snimljen i film u režiji Zabou Breitman. Nominiran je i za Goncourtovu nagradu, kao i sljedeći njezin roman "Les Heures souterraines" (Podzemni sati) iz 2009.

Romanom "Ništa se ne opire noći" De Vigan 2011. godine postaje zvijezdom francuske književne jeseni, više od godinu dana nalazi se na ljestvicama najprodavanijih knjiga, osvaja nagradu knjižarskog lanca FNAC, Nagradu Francuske televizije za najbolji roman i Grand prix časopisa Elle za najbolji roman godine. Roman "Prema istinitoj priči" 2015. osvaja Nagradu Renaudot i Goncourtovu nagradu srednjoškolaca. Roman "Odanosti" (Les Loyautés) objavila je 2018. godine, slijedi "Zahvalnosti" (Les Gratitudes, 2019.) i "Djeca su kraljevi" (Les enfants sont rois, 2021). Književna kritika slavi njezin istančan stil i umijeće psihološkog oslikavanja likova. Djela su joj prevedena na brojne svjetske jezike.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.