Humoristični roman Karela Poláčeka 'Muškarci u ofsajdu' (1931) oslikava međuratnu češku nogometnu sredinu, doba kada je nogomet već masovna zabava i tisuće ljudi – kojima strast za nogometom prožima svakodnevni život i oblikuje njihov svjetonazor – svakoga tjedna prate svoje omiljene klubove.

Opisujući atmosferu klupskoga nadmetanja te psihu, običaje i moral vjernih nogometnih navijača, pisac se u romanu majstorski služi sportskim žargonom, doskočicama i duhovitim prispodobama. U tom navijačkom okviru glavni su likovi obični ljudi, praški stanovnici koji svoju sivu svakodnevnicu oživljavaju ozbiljnim sporovima oko dvaju nogometnih klubova: krojač Eman Habásko ml. i njegov gospodin otac Eman Habásko st. strasni su navijači Viktorije sa Žižkova, dok njihov glavni protivnik, židovski trgovac Richard Načeradec (konfekcija i kabanice), koji sve zna i ništa ga na svijetu ne veseli, navija za suparničku Slaviju.

U taj su muški svijet upleteni i ženski likovi koji cijelu priču dopunjavaju sitnim intrigama i ljubavnim zapletima: gospođa Načeradcová (koja se ne prestaje čuditi kakav je čovjek taj njezin čovjek), udovica Ouholičková (koja proganja gospodina Habáska st. i taktički razbija njegove obrambene redove) i Emilka Šefelínová (koja je, premda su joj rodno mjesto Vršovice, slijedila glas svoga srca i priklonila se Viktoriji Žižkov, klubu svoga dragoga, Emana Habáska ml.).

U pozadini romana,iz kojega ćete doznati da onaj tko izda svoj klub neće u životu imati sreće jer čovjek mora umrijeti u vjeri u kojoj se rodio, diskretno se ocrtavaju društvene prilike koje pokazuju da je život više od nogometa i koje će završiti tragičnim posljedicama Drugoga svjetskog rata.

***

Karel Poláček, češki pisac i novinar, jedan od najpopularnijih i najznačajnijih književnika međuratne generacije, rodio se 1892. u istočnočeškom gradu Rychnovu nad Kněžnou u obitelji židovskoga trgovca mješovitom robom. Od 1922. surađuje s listom Lidové noviny, iznimno utjecajnom publikacijom koju su uređivala braća Josef i Karel Čapek i oko koje se formirao krug humanistički i demokratski orijentiranih novinara i pisaca.

Nakon zbirke humoreski „Pripovijetke gospodina Kočkodana“ (Povídky pana Kočkodana) 1922. godine slijede zbirke pripovijedaka „Djevojka lakoga morala i reporter“ (Lehká dívka a reportér, 1926), „Pripovijetke izraelske vjere“ (Povídky izraelského vyznání, 1926) i „Bez posla“ (Bez místa, 1928), prvi roman „Kuća u predgrađu“ (Dům na předměstí, 1928), novela „Kockari“ (Hráči, 1931), romani „Muškarci u ofsajdu“ (i, 1931) i „Glavna rasprava“ (Hlavní přelíčení, 1932), parodijski „Žurnalistički rječnik“ (Žurnalistický slovník, 1934) te ciklus romana inspiriran Poláčekovim rodnim Rychnovom koji čine „Kotarski grad“ (Okresní město, 1936), „Junaci kreću u borbu“ (Hrdinové táhnou do boje, 1936), „Podzemni grad“ (Podzemní město, 1937) i „Rasprodano“ (Vyprodáno, 1939).

Kada je u ožujku 1939. godine Češka okupirana i kad su uvedeni rasni zakoni, Poláček biva primoran napustiti novinarski rad. U vrijeme rata radio je za židovski Savjet starijih i popisivao knjižnice židovskih vjerskih općina. Godine 1941. izlazi mu roman „Gostionica kod kamenoga stola“ (Hostinec U Kamenného stolu), i to pod imenom prijatelja i slikara Vlastimila Rade, jer mu je kao Židovu bilo zabranjeno objavljivati. U ta teška vremena napisao je i svoje posljednje djelo „Nas petorica“ (Bylo nás pět), koje izlazi tek 1946. godine.

Već 1943. transportiran je u geto Terezín, a 1944. u Auschwitz. Dugo se mislilo da logor nije preživio pa se kao datum njegove smrti u starijim biografijama navodi 19. listopada 1944. Kasnije je posvjedočeno da je premješten u logor Hindenburg, a odatle u logor Gleiwitz, gdje po svemu sudeći nije prošao selekciju.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.