Knjiga je koncipirana interdisciplinarno i pripada području semiotike književnosti i urbane antropologije. Cilj joj je pokazati kako se u različitim djelima (uglavnom hrvatske književnosti) prikazivao/ reprezentirao grad, gradski život i urbano iskustvo općenito.

Budući da je grad prostor u kome se najjasnije očituje opozicija priroda-kultura, slika urbanoga prostora u hrvatskoj književnosti varira od fascinacije do straha i nelagode. Velikim brojem književnih djela dominira urbanofobija i želja za bijegom iz urbanoga prostora koji se često prispodobljuje mitskim nemanima i artikulira biblijskim metaforama Sodome i Gomore. S iznimkom Dubrovnika, kao urbane strukture dugog trajanja, naša književnost uglavnom preferira selo i pastoralne ugođaje. Od razdoblja moderne grad se počinje promatrati kao proces, kao simultanost različitosti.

S jedne strane urbana struktura nudi veliku kulturnu ponudu (kazališta, koncerti, kino, izložbe) i mogućnost zadovoljenja različitih potreba, ali i urbanu otuđenost i depresiju. Osjećaj usamljenosti u gomili upravo je jedna od temeljnih karakteristika urbanoga života. Taj će aspekt osobito doći do izražaja u djelima novijega datuma.

U knjizi se razmatraju i fenomeni urbanoga nomadizma, beskućništva, života u suburbiji, odnosi centra i periferije te šoping centri kao novi označitelji tranzicijskoga grada.


***

Krešimir Nemec rođen je 29. svibnja 1953. godine u Županji. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao 1977. godine (grupe: Jugoslavenski jezici i književnosti i Komparativna književnost). Magistarsku radnju obranio je 1981., a doktorsku disertaciju ("Integracija i organizacija diskurzivnog u suvremenoj pripovjednoj prozi") 1985. godine.

Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu zaposlen je od 1979. godine u zvanju asistenta, zatim docenta (1986), izvanrednoga profesora (1991) i redovitoga profesora (1996). Od 2001. godine redoviti je profesor u trajnom zvanju. Predstojnik je Katedre za noviju hrvatsku književnost od 2006. Za člana-suradnika HAZU izabran 2000. godine; za redovitoga člana 2008.

Za svoj znanstveni rad nagrađen je sljedećim nagradama: Državna nagrada za znanost; Nagrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za književnost; Nagrada Filozofskog fakulteta u Zagrebu za "Povijest hrvatskog romana"; Nagrada Josip i Ivan Kozarac za "Povijest hrvatskog romana"; nagrada Brandenburške akademije znanosti u Berlinu za izniman doprinos znanosti o književnosti; Nagrada Filozofskog fakulteta u Zagrebu za "Leksikon hrvatskih pisaca"; Herderova nagrada za književnost na Sveučilištu u Beču

 
Važnije knjige:

- Pripovijedanje i refleksija (1988)
- Povijest hrvatskog romana od početaka do kraja 19. stoljeća (1994)
- Tragom tradicije. Ogledi iz novije hrvatske književnosti (1995)
- Povijest hrvatskog romana od 1900. do 1945. godine (1998)
- Mogućnosti tumačenja (2000)
- Leksikon hrvatskih pisaca - autor koncepcije i urednik za noviju hrvatsku književnost (2000)
- Povijest hrvatskog romana od 1945. do 2000. godine (2003)
- Putovi pored znakova. Portreti, poetike, identiteti (2006)

Književni povjesničar i teoretičar Krešimir Nemec rođen je 29. svibnja 1953. godine u Županji. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu zaposlen je od 1979. godine; od 2001. godine redoviti je profesor u trajnom zvanju na Katedri za noviju hrvatsku književnost. Za redovitoga člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti izabran je 2008.

Od 1986. do 1988. bio je predavač hrvatskoga jezika i književnosti na Sveučilištu Ruhr u Bochumu; 1999. i 2003. godine predavao je kao gost na Sveučilištu Humboldt u Berlinu, a u šk. god. 2004./2005. radio je kao gostujući profesor na Sveučilištu u Klagenfurtu. Predavao je po pozivu na brojnim inozemnim sveučilištima (Ljubljana, Graz, Pariz, Budimpešta, Pečuh, Szombathely, Klagenfurt, Skopje, Berlin, Göttingen, Hamburg, Beč, Helsinki). Uređivao je biblioteku „L“ Zavoda za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta, časopise „Most“ i „Encyclopaedia moderna“, a od 2010. godine glavni je i odgovorni urednik časopisa „Forum“ Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Objavio je više od 150 znanstvenih radova u zemlji i inozemstvu. Priredio je za tisak djela brojnih hrvatskih pisaca (Šenoa, Gjalski, Kovačić, Kozarac, Becić, Lorković, Zagorka, Nehajev, Majer, Sudeta, Andrić, Krleža, Desnica, Cvitan i dr.).

Za svoj znanstveni rad nagrađen je brojnim nagradama: 1999.Državna nagrada za znanost i Nagrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti; 2004. Nagrada Brandenburške akademije znanosti u Berlinu za izniman doprinos znanosti o književnosti; 2005. Herderova nagrada za književnost na Sveučilištu u Beču; 2015. Nagrada Josip i Ivan Kozarac za životno djelo; 2017. Nagrada Vladimir Nazor za književnost.


Objavio je sljedeće knjige: "Pripovijedanje i refleksija", 1988.; "Vladan Desnica", 1988.; "Med literarno teorijo in zgodovino", 1990.; "Der kroatische Literatur der achtziger Jahre", 1990.; "Povijest hrvatskog romana od početaka do kraja 19. stoljeća", 1994.; "'Večernji akt' Pavla Pavličića i 'Mor' Ðure Sudete", 1994.; "Tragom tradicije", 1995.; "Antologija hrvatske novele", 1997.; "Povijest hrvatskog romana od 1900. do 1945. godine", 1998.; "Mogućnosti tumačenja", 2000.; "Leksikon hrvatskih pisaca" (autor koncepcije i urednik za noviju hrvatsku književnost), 2000.; "Hrvatski pripovjedači", 2001.; "Povijest hrvatskog romana od 1945. do 2000. godine", 2003.; "Putovi pored znakova", 2006.; "Čitanje grada. Urbano iskustvo u hrvatskoj književnosti", 2010.; "Gospodar priče. Poetika Ive Andrića", 2016.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.