Knjiga sabranih djela Darka Desnice sadrži radove iz njegovih dviju za života objavljenih knjiga ("Antikvarijat", 2000. i "Odraz u bijelom" 2002.) kao i iz neobjavljene zbirke priča "Pietà", te tekstova koje je 1996. godine objavljivao u časopisu Homo volans.


Darko Desnica rođen je 1963. godine u Zagrebu. Nakon srednje škole, Centra za kutluru i umjetnost, diplomirao je komparativnu književnost i filozofiju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Radio je razne poslove, od noćne portirske službe u tvornici, do knjižare Moderna vremena gdje je proveo zadnjih desetak godina.

Još od studentskih je dana objavljivao novinske, prijevodne i književne tekstove u Studentskom listu, Poletu, Homo Volansu, Zarezu i Jutarnjem listu. Objavio je za života i dvije zbirke priča, "Antikvarijat", 2000. godine i "Odraz u bijelom" 2002. godine. Sudjelovao je u Domovinskom ratu. Umro je u tragičnim okolnostima krajem 2003. godine.


U znaku tigra

Kad nema posla kružim među stolovima, brišem prašinu, aranžiram monografije na panou: Dürer, Van Eyck, Tizian, Velazquez - četiri gardista u počasnom rasporedu - čuvaju najljepšu ženu na svijetu...

Ulazi neznanac u proljetnoj košulji, s grbom tigra na lijevom džepu...

- Dobar dan.
- Dobar dan, izvolite.
- Hvala, samo gledam...
- Nema problema.
Povlačim se u stranu, razmišljam o rotaciji Četvorice u smjeru kazaljke na satu... Neznanac mi nečujno prilazi, kucka me po ramenu...
- Oprostite...
- Molim.
- Pošto vam je ta monografija?
- Koja?
- Ova u sredini...
- Antonello da Messina... sto deset kuna.
- Moram priznati, ime mi ništa ne govori...
- On je nešto manje poznati slikar iz petnaestog stoljeća, Sicilijanac...
- A tako... Znate li možda kako se zove ta žena na naslovnoj stranici?
- Vergine annunziata.
- Ne, htio sam reći - je li vam poznato koja je osoba poslužila slikaru kao uzor?
- Nije. Ali nekako sam sklon vjerovati da takva žena nikada nije postojala...

Duboki uzdah nadima mu pluća, širi tigrove ralje...

- Dragi gospodine, ako je to istina, onda ova monografija vrijedi malo više od sto deset kuna...
- Nemam ništa protiv...

("Antikvarijat", 2000.)
 


***

Prozni prvijenac Darka Desnice (1963-2003) "Antikvarijat" pojavio se 2000. godine, tj. u trenutku kada je u hrvatskoj prozi tzv. stvarnost postala glavnim junakom, a različiti oblici tekstualnog iscrpljivanja autorove privatnosti i "prepisivanja" svakodnevnih prizora prestižnim spisateljskim strategijama. Desnica se nije pokušao prilagoditi recentnom proznom trendu nego je ponudio artificijelno prozno štivo koje je sumnjičavo propitivalo pojmove poput stvarnosti, literature, identiteta i sl.

(...)

U knjizi "Odraz u bijelom", tiskanoj 2002., Darko Desnica ostaje privržen odabranom diskurzivnom okviru; dapače, priče su mu još kraće (rijetke dospijevaju do desetog retka), a koncentracija na detalj još je izraženija. Međutim, umjesto izravnosti i eksplicitnosti "Antikvarijata", novi su tekstovi diskretniji u tematizaciji i enigmatičniji u osmišljavanju izdvojenih narativnih prizora.

Desnica se usredotočuje na obične, naoko nevažne situacije, "akcije" ili trenutke poput grickanja noktiju, vožnje koturaljkama, popravljanja igračke, lijepljenja plakata, oblačenja za izlazak, igranja flipera, plaćanja računa, radnice koja za pokretnom trakom razmišlja o televizijskim sapunicama... Kontrolirana rasutost senzacija obilježava estetsko stanje "Odraza u bijelom".

(...)

Igra sudbine je htjela da Darko Desnica iznenadno i tiho napusti ovaj svijet, te da neukoričena ostane zbirka priča "Pietà", ali i tekstovi koje je 1996. g. objavljivao u časopisu Homo volans. Ta dva rukopisa u bitnom smislu zaokružuju njegov opus, njegovo iskustvo literature i njegovo mišljenje. "Pietà" dalje razrađuje obrazac kratke priče, s tim da su te priče razvijenije i duže, obilježava ih naglašenija fabulativnost, a nerijetko okončavaju narativnom poentom.

Tekstovi su slojeviti i asocijativni. Njima izrazito senzibilni narator skicira osobnu biografi ju, izrađuje melankoličnu topografi ju Zagreba, poseže za brojnim kulturološkim podacima, spaja prošlo i buduće. O sloju na koji se obrati pozornost ovisi i razina na kojoj se može komunicirati s pričom.

( Krešimir Bagić, fragmenti Pogovora )

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.