Za razliku od mnogih kolega, ne držim da je naročito šokantno što Crkva otvoreno pomaže jednu stranu u izborima. To je napokon stara mediteranska tradicija, znana u Španjolskoj, Italiji i Grčkoj. Crkva, uostalom, na to ima pravo kao i svaka materijalno zainteresirana strana - isto kao škverani, poljoprivrednici, penzioneri. Nije, dakle, problem što se Crkva miješa u izbore i što na njima navija. Problem...

Papec Asanov tako je na svom štandu nadživio i komunizam i rat, i diktature i demokrature, pregrmio je Titove i Tuđmanove govore, dočeke sportaša i nacionalističke mitinge, ali nije uspio nadživjeti arhitektonske utopije. Sa svoje desetljetne štacije uklonjen je pred dvije godine kad je otpočela obnova Rive. Za novu high-tech Rivu makedonski čistač, međutim, nije bio dovoljno “košer”. Previše je...

Kod nas politička pripadnost nikad nije sasvim bez natruha obiteljskog nasljeđa, vjersko opredjeljenje rijetko je kad očišćeno od sloja ideologije, a taj paravjerski paraideološki sustav vrijednosti koji otjelovljuje “časna u familiji” upravo se u ovoj dekadi počeo rastakati pred nastrajima realiteta. Male seoske žene nisu se čudile tome što “euro-komunjarsko - bezbožni” realitet pobjeđuje, nego...

Ne bih htio da se pogrešno shvati kako imam nešto protiv poduzetnika, jer oni doista društvu vuku naprijed. Mogao bih zamisliti bogatog poduzetnika na HSS-ovoj listi - poduzetnika, recimo, poput istarskog tršćanskog protestanta Riccarda Illyja koji veli da ga u životu zanima samo stvoriti najbolju, perfektnu kavu. Mogu na HSS-ovoj listi zamisliti nekog uspješnog pelješkog vinara opsjednutog svojim dingačem,...

Treba li se onda čuditi što danas kao Dan mornarice slavimo neuspjelu redarstvenu akciju što ju je druga država izvela na teritoriju treće? Nikad neću sasvim shvatiti razloge po čemu su to devetostoljetni pljačkaši relevantni za hrvatski identitet, a ploveći partizani nisu, ali to otvara jednu drugu priču kojom se ne bih sad bavio. Ono što je u priči o osamnaestom rujnu fascinantno je način na koji se...

Split u kojem sam rastao nije bio industrijski grad: za razliku od Dubrovnika, turizam Splićani nisu ni razumjeli ni cijenili, a jedini pobočni efekt turizma u to vrijeme bile su kilometarske kolone limarije pred trajektima. Koncem devedesetih, Split u hotelima nije imao više od osamstotinjak kreveta, a onda je preko noći ušao u Lonely Planetove i Routardove vodiče, a hrvatski turistički mirakul je počeo. Na...