"Nedostatak književne fabulacije i razmjerna neujednačenost između povijesnih činjenica i pripovijedanja, koje su pomalo potisnule literarni naboj careve biografije" razlozi su zbog kojih se Barbieri odlučio napisati novi roman s istom temom; preradio je stari tako što je nadopisao nova poglavlja, stara promijenio ili poprilično proširio, te na razini fabule poradio na njezinoj životnosti, dinamici, većem...

Koščec je u zgusnute rečenice iz kojih izbija gorčina i oporost, britkost misli i brutalnost, reflektirao jezik koji prikuplja poetiku otuđenog svakodnevlja onih ličnosti koje svojom nestabilnom i moralno izopačenom osobnošću oslikavaju tešku i sumornu sudbinu. Stoga se sva četiri lika kroz naraciju oštro, bez naratološke najave, često puta u dubokim esejističkim ili dijaloškim rezovima, preoblikuju...

U ničim pak izazvanim izletima u engleski jezik, čitatelj svjedoči lingvističkoj kompetenciji mlađahnoga Tarzana koji pregovara mir s kineskim pružnim radnicima prve generacije imigranata, u pustinji Nevade. Riječ »thriller«, ne znajući kako se piše, Staraj ispisuje »triller«. Ne triler, kako bismo je ponašili, nego triller-po-englesku: ni vrit ni mimo! Što je, na čitateljski užas, nevažno u odnosu...

Pa gdje je onda nestala ona narativna strast po kojoj je “Povjerenik” složen na posve prirodan, jednostavan i tako zanimljiv okolnoj zbilji način? Ono što u ovom nadrealnom hotelu nalik na wendersovski “Hotel od milijun dolara” izbija iz zidova, liftova, podruma, zavjesa, odnosa oca i sina, majke prostituke i kćeri, zaštitara Martina i Filipa, emocija je natopljena jadom, krhotinom osobnoga rasapa, ona...

Da nije preživio holokaust Kertesz bi bio Seinfeld. S iskustvom Auschwitza sudbina se okrenula: postao je Preživjeli, a zatim književnik i filozof. Iskustvo holokausta je Kerteszovo literarno ishodište. U "Dnevniku s galije“ Kertesz zapisuje svoje filozofske misli, bilježi mukotrpno napredovanje romana (dva u trideset godina!), te opisuje posjet Buchenwaldu. U konstalaciji njegove literature "Dnevnik“...

Svaka prosudba dokumentirana je do u posljednji detalj Kafkinim citatima, bilješkama, pismima i tekstovima, kao i iskazima suvremenika. Obilje citiranih izvora, koje Murrayeva “Kafku” svrstava u red ozbiljnih, utemeljenih biografija poput onih Maxa Broda i Klausa Wagenbacha, znalcima možda neće otkriti previše novog, ali će zato svakom iole zainteresiranom čitatelju pružiti pravu riznicu podataka...