Svaka prosudba dokumentirana je do u posljednji detalj Kafkinim citatima, bilješkama, pismima i tekstovima, kao i iskazima suvremenika. Obilje citiranih izvora, koje Murrayeva “Kafku” svrstava u red ozbiljnih, utemeljenih biografija poput onih Maxa Broda i Klausa Wagenbacha, znalcima možda neće otkriti previše novog, ali će zato svakom iole zainteresiranom čitatelju pružiti pravu riznicu podataka...

Tutekove se pjesme pitaju (baš kao i heroina Erin Brokowich): "Kako zelena bijaše moja dolina / prije svih nuklearnih gljiva koje niknuše / poslije kiše..."; ili se igraju u zrcalu uzajamne uzaludnosti: "streljački vod čeka da posljednju cigaretu popuši vod strijeljanih...", ili razaraju romantiziranu sliku Amerike dolazeći do nadasve originalnog zaključka da se radi o jednoj posrnuloj financijskoj državi...

Roman Stele Jelinčić svakako je događaj na našoj urbanoj sceni, ako takva još uopće postoji. Ma koliko šutjeli o tome, prevladavajuća muška domaća proza, u kojoj se “žensko pismo” svodi na klasik(ic)e poput Slavenke Drakulić i Dubravke Ugrešić, zametke domaćeg chick-lita ili pak uspješnice koje pod ženskom etiketom prodaju svjetonazore naših baka, doista je sa Stelom Jelinčić dobila...

"Raspeće strasti" već i naslovom sugerira o kakvom će romanu biti riječ - osuvremenjivanje i "otjelovljenje" Marije Magdalene, između ostaloga inspirirano i knjigama kao što su "Sveta krv, sveti gral" ili pak megauspješnica "Da Vincijev kod", na koje se i autor sam referira u uvodnome dijelu, natopljeno je ogromnom količinom patosa i vrlo izravnim rabljenjem religiozne simbolike, no ipak bez ozbiljne...

Pitanje o jezičnoj kolijevci materinjeg jezika pogotovo postaje akutno (ne gubeći, naravno, na svojoj kroničnosti) kada se radi o takozvanim malim, nedominantnim kulturama. Bez obzira na njihovo bogatstvo, dok govore materinjim jezicima, te kulture ne komuniciraju unutar globalne mreže. Ta trajna priča o posredovanju i (dis)lociranosti materinjeg jezika, vraća nas u našu osobnu kolijevku, kao i u onu našega...

"Bdjenje" je autorov prvi roman za koji bi možda točnija žanrovska odrednica ipak bila duža pripovijest. Pripovjedač je dvadeset i nešto godišnjak koji odlučuje probdijeti noć uz bolesnoga oca, "u montažnoj kuću u sjeni nadvožnjaka", misleći kako je to očeva posljednja noć prije smrti. U takvoj, zatamnjenoj atmosferi, razotkriva se odnos oca i sina koji se bazira na toplini i emocijama i u kojemu...