Rushdiev "Klaun Shalimar" spaja tri kontinenta: Ameriku, Aziju, Evropu. Priča putuje svijetom: Hollywood, Pariz, London, New York, New Delhi... I dotiče se baš svega. Indijsko-pakistanskog spora oko Kašmira. Francusko-njemačkog spora oko Alzasa. Holokausta. Vjerskih sukoba. Indijske kuhinje. Hollywoodskih tračeva. De Gaullea. Bugattija. Kašmirskog cvijeća... I naravno, televizije. Uglavnom, raznih...

Budući se poetikom Frane Vlatkovića bavim od njegove knjige "Ubilježavanje poruka" (2007) i da sam već tada naglašavao da je autor najviše svoj kada se poduhiti svijeta haikua, ne mogu se slatko ne nasmijati danas, kada mi je, na bakarsku adresu, stigla njegova najnovija zbirka: zbirka satkana od čistih haiku pjesama. Iako "Zapisnik(u) bure" nedostaje urednička ruka koja bi iz njezina uknjižena oblika...

Crnković, prevoditelj sa skandinavskih jezika, "gurman i sanjalica iz Beograda" i "nositelj spomenice sa dva oproštajna koncerta Sex Pistolsa", definitivno je "mnogo toga pročitao", o čemu svjedoči čitav niz literarnih i filmskih referenci kojima je premrežen njegov "Beograd za pokojnike". Njegov je Peđa, pak, doista i "najebao" živeći u Beogradu i preživljavajući godine poraća i tranzicije, sankcija i...

Prvo poglavlje romana "Kako Bog zapovijeda“ čitatelja udara ravno u pleksus. Pijani otac traži od sina da ubije susjedova psa koji, zamotan u dugački lanac, cijelu noć ne prestaje lajati. U zbirci priča "Blato" Ammaniti je naredao sedamnaest ubijenih likova; par stotina stradalih u nesrećama i eksplozijama; silovanje; staricu spaljenu bacačem plamena; plus desetke ubijenih mačaka. I ovoga puta je...

Duhoviti komentari napisani u prvom licu jednine o danima odrastanja tijekom ratnih devedesetih u podrumu i na ulicama zagrebačkog kvarta Sloboština, transkripti vijesti i intervjua iz različitih medija, prepričavanje dječjih igara, igre s Barbikama uz snimanje radio-emisija o stanju na ratištima, uz tekst dizajniran dječjim crtežima same autorice pred čitateljima oblikuju mozaičnu sliku s temom...

Nezaštićeni svjedok vlastite fikcije Nenad Stipanić uvjeren je da je njegova knjiga crnohumorna. Iako sam svjestan činjenice da će poneki čitatelj, s umjerenim pravom u granicama zdravog (i normalnog) rezoniranja, reći da sam se poduhitio uzdužnog cijepanja autorsko-svjedočne dlake, dovest ću u pitanje autorovu tvrdnju i nastaviti s pretpostavkom da je autor tek možda djelomično u pravu kada o vlastitom...