Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel

Razgovor ×

Razgovor • 06.10.2025.

Andrija Škare : Pisci i urednici ne mogu biti drugo nego saveznici

Sve pozitivne uredničke prakse koje sam doživio u svojoj spisateljskoj karijeri nastojim primjenjivati i u svom uredničkom radu i ponašam se prema svojim autorima onako kako bih volio da su se moji urednici ponašali prema meni. Neki od njih i jesu, ali ja to još nastojim nadograditi pa sam autorima ne samo urednik nego nerijetko postanemo i prijatelji, šank-kolege, a često sam im i zamjena za psihijatra.
Razgovor • 30.09.2025.

Kruno Lokotar : Svijet je bez urednika po definiciji neuređen

Popularno nužno ne isključuje dobro, ali rijetko uključuje. Populariziranje kroz marketing i influencere, fotkanje knjiga uz šalicu čaja i ruže i svođenje na citate i impresije je zaglupljivanje, svođenje knjige na objekt i nekonfliktni užitak, poziv na opuštanje i laku misao, citatnost u kićenom fontu, kič-pristup sa svojim konzekvencama.
Razgovor • 30.09.2025.

Pol Guasch: Pišem kako bih sačuvao sjećanje na svijet

Bilo mi je važno da glavni lik pronađe nekoga tko mu je poput zrcala. Bilo je to kao da je prvi put uspio vidjeti samog sebe kroz oči druge osobe, otkriti da je živ, da je sposoban osjećati i da je zbilja važan. Zahvaljujući tuđem pogledu otkriva vlastitu povijest. Da, apsolutno, to je ideja ljubavi, to da možeš vidjeti i spoznati sebe zahvaljujući postojanju druge osobe.
Razgovor • 17.09.2025.

Tomislav Tomić: Fasciniraju me stari majstori ilustracije

U Kini su zmajevima dodavali prste jer ih je nasekirao broj prstiju koji sam ja nacrtao, postoji i cijela filozofija o tome, recimo japanski i kineski zmajevi nemaju isti broj prstiju. Jednom je neki Kinez crtežu nadodavao prste u mom stilu pa su mi poslali da provjerim, i stvarno je dobro napravio (smijeh).
Razgovor • 08.09.2025.

Andrej Skubic : Volim pisati likove koji nisu iskreni ni sami prema sebi ni prema čitatelju

Čitatelju nije teško dati do znanja da zaključi kako je nešto prešućeno i potaknuti ga na to da razmisli o tome što bi to moglo biti. Imam, međutim, jednu prilično zločestu naviku – volim pisati likove koji nisu iskreni ni sami prema sebi ni prema čitatelju. To znači da čitatelj mora shvatiti da mu glavni junak ponekad i laže, to jest da govori stvari koje su u suprotnosti sa stvarnim smislom priče.
Razgovor • 09.05.2025.

Lila Prap : Djeca nisu umanjeni odrasli, nego osobe za sebe

Humor mi je jako važan, osobito kad pred sobom imaš djecu koja su možda sramežljiva, pred njima se napraviš malo bedast, kažeš neki pogrešan odgovor i daš im priliku da te isprave. Humor služi da se opuste, da se otvore, da započne komunikacija. To je ključno ako želimo s djecom razgovarati ravnopravno i slobodno.
Razgovor • 21.03.2025.

Zdenko Bašić: Ne mogu gledati ilustraciju kao nešto što ima samo likovnu vrijednost

Priče nas zapravo pripremaju na to da strahote postoje kao realna mogućnost – da su neki ljudi loši i da se svašta može dogoditi. Znamo da nas u stvarnom životu često čekaju 'vještice', samo što one nemaju metlu ili zeleni nos i nije ih lako prepoznati, a stvari koje mogu učiniti puno su gore od svega što piše u bajkama.