Árpád Kollar zna da su djeca čudni ljudi, koji razmišljaju na drukčiji način. Zato se ne libi u svoje tekstove dodati tonove i tjeskobe koje su naizgled nespojive s djecom. Zašto bi sva literatura za djeci bila vesela, lagana i smiješna? Pa i djeca imaju probleme, umora su, dosadno im je, i odavno znaju da je svijet čudno mjesto. Vjerujem da ovakve knjige pisce za djecu mogu podučiti kako bez predrasuda i...

Suzmanova knjiga prava je riznica ideja i pored navedenih u ovom osvrtu čitatelj može pronaći i samostalnim istraživanjem dodatno produbiti i mnoge druge koje Suzman vrlo maštovito, a ponekad i anegdotalno predstavlja u svom ambicioznom projektu. Projekt je to koji se može odvijati samo unutar polja istinski holističke antropologije koja širinom svojeg zahvata može izbjeći kratkovidnost 'specijaliziranih'...

Ivan Herceg izgubljenu nevinost svijeta ne pronalazi na aerodromskom šalteru za izgubljene stvari nego ispod površine, u metatekstu bez pretenzija. Nemilosrdan je jedino prema sebi, ali ta svojevrsna autodestrukcija je alat oslobođenja, a ne kazne. Ako uopće postoji, konačna poruka i dilema 'Duhova iz zlatne omče' je vjekovječni prerogativ nepripadanja, otpor tribalizmu svake vrste i njegovih nuspojava.

Literaturu ne smijemo opterećivati političkom korektnošću, apropos čega nisam posve siguran bi li ovakav prvijenac – da se dogodio negdje drugdje (recimo u Hrvatskoj) – imao šanse proći kao prvorazredna književna senzacija. Potomci imigranata, klinci suočeni s krahom iluzija potaknutim klasnom podjelom, teško da imaju želju (umjesto na autodestrukciju) usredotočiti se na politički korektni narativ...

U jednom trenutku, poslije Johannesova sprovoda, Elisabet se povjerila lokalnom svećeniku da još uvijek osjeća sinovljevu prisutnost, da i dalje na neki način komunicira s njim, da vidi mjesta na kojima nikad nije bila ali zna da on jest, no svećenik odbacuje njezine tvrdnje najvjerojatnije ih pripisujući učinku alkohola.