Ozren Biti svoju knjigu profilira kao studiju prezentirajući u uvodu 'epistemološku podlogu' čiju samu srž čini izdvojeni pojam celebrity i njegovo seciranje na 'oltarima' različitih teorijskih pravaca. Cilj je uputiti na distinktivnu kvalitetu kulture celebrityja u odnosu na mnogo starije oblike kulture slavnih, onakvih kakvi su bili prije pojave modernih i suvremenih medija (20. stoljeće).

Novu zbirku Katje Grcić, najmanje zbog onog najuočljivijeg koncepcijskog trika, pošteno je smjestiti u sam vrh prošlogodišnje domaće produkcije. S druge strane, Matićev angažman ukazuje i na izlete uspješnih prozaika u poeziju koji, makar se o tome najčešće tek šapuće, ne završavaju uvijek dobro. Neotradicionalizam sam po sebi nije nužno manje vrijedan, a pojedini tekstovi zbirke to i dokazuju.

Posvećena primarnoj temi nevjere i ljubavništva Erpenbeck bez imalo dociranja ili romantiziranja uspijeva iscrtati puls istočnog Berlina s kraja 1980-ih. Pišući istodobno učenjački suspregnuto i do zaumnosti poetično autorica gradi vrlo osoban roman o monumentalnoj i neprolazno privlačnoj temi o kojoj kazuje i više od brojnih publicističkih i akademskih studija objavljivanih posljednjih trideset godina.

Ovu knjigu, imamo li u vidu moguću koliziju analitičke kritike i čitalačkog horizonta očekivanja (osobito u domeni tzv. novinske kritike), utoliko valja prihvatiti i kao priručnu studiju – rad koji teorijski osviještenim čitaocima pomaže poboljšati čitanje koncentrirano na tvarnost i kakvoću jezika: čitanje koje, izvan strogih stilističkih krugova, postaje sve rjeđe.

Pa premda je ove svoje memoarske zapise, literarizirana sjećanja na nekoliko, bez daljnjega, zacijelo najburnijih godina svoga života, Hertha Pauli pisala trideset godina nakon što je svjedočila tragičnome padu, okupaciji evropskih država bestijalnim, krvavim mlinom fašizma, napisala ih je bez trunke samosažaljenja i jada, ožalošćene nemoći i tuge kakva neminovno proizlazi iz perspektive gubitka i...