Sršen je uspio ostati barem stepenicu iznad memoarističkog žanra prepunog predvidljih emocija a mnoštvo kolokvijalizama oživljava grad i na jezičkom, a ne samo arhitektonskom nivou. Od svega što se u knjizi nalazi, možda je upravo to najvrijedniji element koji čitatelju otvara vrata u kulturu življenja i mentalitet koji se najbolje manifestira upravo kroz jezik.

Utisak s kojim se dio ljubitelja Glamuzinine poezije zasigurno neće složiti glasio bi: najbolji su trenuci njegova dosadašnjeg opusa oni u kojima, a u korist intimističkog pisanja o porodici, opsesija seksom pada u drugi plan ili biva posve izostavljena. Spomenuti je korpus pjesama utoliko izvedbeno znatno uvjerljiviji od pjesama koje vonjaju po krvi, znoju i spermi.

Putevi su ranijih naraštaja obično započinjali na planini ideala, dok kod današnje mladosti, čemu roman 'O neuspjehu i nebitnome' doprinosi kao vrijedno svjedočanstvo, visinskih priprema za život uglavnom nije bilo. Pritom ne zauzimam kritičku poziciju, barem ne prema dojučerašnjim klincima koji su humor iz Mućki ili Seinfelda zamijenili tajanstvenim minimalizmom mimova, već prema nama koji smo bombama...

Možemo samo pozavidjeti autoru na paralelnom svijetu u kojem živi njegova poetika. Karuzina 'Krađa' je njegova potraga za besmrtnim, u kojoj nema ničeg sebičnog niti materijalnog jer teži utjelovljenju nedokučivog. Posve u skladu s morskom paradigmom otoka Visa čija je bezvremenska ljepota konstanta na koju se oslanja ne samo njegovo pisanje nego i on sam.

Poznavatelji Karakaševa opusa neće biti iznenađeni fragmentarnom, krokijevskom fabulom lišenom tradicionalnih romanesknih postulata poput, primjerice, zapleta. Epizode reminiscencije na Hanu smjenjuju se s epizodama reminiscencija na pripovjedačevo rodno selo, roditelje i pojedine suseljane, a vremenski je okvir ovaj put početak devedesetih (mada to datumski nigdje nije precizno naznačeno).