'Liga ribara' Marije Andrijašević funkcionira i kao nedvojbeno uvjerljivo literarno ostvarenje, ali i kao terapijsko sredstvo čija je 'djelatna tvar' – naspram analgetika – prihvaćanje, a ne odsutnost boli. Dakako, u mjeri u kojoj je posrijedi prihvaćanje svih drugih emocionalnih senzacija, neugodnih i ugodnih, sukladno kozmičkom principu orgazma i smrti ujedinjenih u velikom endorfinskom finalu.

Neovisno tretirali li dijelove teksta kao priče ili poglavlja, oni suštinski jesu kratke priče, a ključni trenutak svake kratke priče kao vrste njezina je poanta – na njoj ona prolazi ili pada. Nemali dio priča/poglavlja 'Rata' cjelovito su prosječnih dosega, ali ima i onih koje su jako dobro postavljene i fino se razvijaju, a onda nezadovoljavajuće ili čak banalno poantiraju.