Antologija (ili panorama) o kojoj je ovdje riječ neprijeporno je važan trenutak – kako na planu daljnjih emancipacijskih napora LGBTIQ+ populacije, tako i na planu daljnjeg prepoznavanja onih poetičkih stremljenja koje do sada uglavnom nismo razmatrali kao zasebnu činjenicu. Samim tim, ova će knjiga u nešto daljoj budućnosti izvjesno, i ne samo na akademskoj razini, biti tumačena kao važan sinergijski...

Za Matković nije ključno oslanjanje na vlastite napore, već solidarnost i mreža podrške koja pruža sigurnost. Ona odbacuje i koncept zbližavanja kroz nevolju te ideju da je svako zlo za neko dobro – nesretan život nije valuta kojom se trguje, već teret koji zahtijeva zajednicu, podršku i sustavne politike usmjerene na poboljšanje društva.

Prihvativši tezu o teškom položaju domaćeg pisca, Sandra Pocrnić Mlakar nastojala je razmotriti ključne aspekte rečenog problema, pritom se nerijetko oslanjajući na vlastito novinarsko/uredničko iskustvo. Gdjekad su nastojanja iznjedrila manje ili više poznate zaključke, gdjekad zanimljive savjete i prijedloge, a gdjekad i kontradikcije koje istovremeno mogu poslužiti kao poticaj za moguću polemiku.

'Sveto pismo' ambiciozniji je roman od Jurakovog prvog romana 'Peleov priručnik', opsežniji, bogatiji, slojevitiji, intrigantniji. U esejističko-autofikcijskim poglavljima poznavatelji Jurakova opusa možda ne dobivaju ništa novo, međutim fikcijska poglavlja pravi su užitak za čitanje jer Jurak podrobnim minucioznim stilom gradi izuzetnu atmosferu.

Árpád Kollar zna da su djeca čudni ljudi, koji razmišljaju na drukčiji način. Zato se ne libi u svoje tekstove dodati tonove i tjeskobe koje su naizgled nespojive s djecom. Zašto bi sva literatura za djeci bila vesela, lagana i smiješna? Pa i djeca imaju probleme, umora su, dosadno im je, i odavno znaju da je svijet čudno mjesto. Vjerujem da ovakve knjige pisce za djecu mogu podučiti kako bez predrasuda i...