Fokus je na Klari, nevoljenoj i nesretnoj, koja svoje mlade dane utapa u grizodušju i destruktivnoj religioznosti, a sve u uzanom prostoru između kuće gdje se izmiče nasilnom mužu i crkve gdje je odbacuju kao grešnu i fanatičnu. Usamljena i sluđena snatri o djevojčici koja bi se zvala Ada, no rodit će dječaka guste crne kose; nadjenut će mu, valjda po analogiji, ime Adolf.

Bilo mi je važno da glavni lik pronađe nekoga tko mu je poput zrcala. Bilo je to kao da je prvi put uspio vidjeti samog sebe kroz oči druge osobe, otkriti da je živ, da je sposoban osjećati i da je zbilja važan. Zahvaljujući tuđem pogledu otkriva vlastitu povijest. Da, apsolutno, to je ideja ljubavi, to da možeš vidjeti i spoznati sebe zahvaljujući postojanju druge osobe.

Obojica su bili ljudi mnogih znanja, što se ogleda i u njihovu prevoditeljskom, književnoznanstvenom, književničkom djelovanju. Eruditi, poligloti, ali iznad svega marljivi i ustrajni 'meštri od riječi'. Formalno ne i leksikografi, posjedovali su enciklopedijsko znanje. I nije stoga čudo da su se u galaksiji površnih znanja i bahate ispraznosti te dvije zvijezde već pri prvom susretu u Dubrovniku 1969.,...

Paveškoviću, kada je estetički sud posrijedi, ne manjka hrabrosti. Što je, pored ostalih aduta, možda i ponajbolje obilježje knjige 'Književnost i povijest': danas, kada u kritici prevladava konsenzus, svako preispitivanje autoriteta/kanona – ma kako se ono glupo činilo – poticaj je koji, baš kao i rečena kompilacija, zaslužuje pozornost.

Varijacija Uršula/Ursule podsjeća na sveprisutnu rastrganost između u postmodernizmu osobito anticipiranog koncepta individualizma i pripadanja kolektivu; svim naporima usprkos, jedno ne uključuje drugo, pa je balans između oprečnih kategorija uspostaviti moguće tek uz kompromis koji podrazumijeva djelomično odricanje od slobode s jedne, te djelomično odricanje od sigurnosti s druge strane.