Za Badnjak 1994. «Hladno pivo» je zajedno s «Letom 3», «Lauferom», «Vješticama», «Anesthesijom» i još nekoliko bandova sviralo u Zadru. Na povratku unajmljenim autobusom prema Zagrebu pratila ih je orkanska bura i poledica. Negdje na Jadranskoj magistrali kod Novog Vinodolskog vozač je zaspao za volanom. Autobus je skrenuo s ceste i jurnuo u provaliju. Srećom, udario je u nekoliko stabala maslina i...

Jednostavno, bila su to takva vremena: konfuzna. Nitko nije ništa želio znati. Ne samo o prošloj noći. Prije no što je s mladencima završio u krevetu, danciški pubertetlija je završio u SS-u - jer je patio od vjere u «konačnu pobjedu», i očitog Edipovog kompleksa. U zametak njemačke obnove uključio se kao polaznik kuharskog tečaja. A u postojanje holokausta je povjerovao kada je vođa mladeži Reicha...

«Pravi se da ovo nisi vidio», iako preuzima šprancu romana ceste, modificirana je njegova inačica, vrlo daleko od beatničkog predteksta. Manifest jedne generacije proizašao iz kontrakultura 60-ih pripada konkretnom vremenu, stoga je Šalković poprilično «osuvremenio» stvar, na trenutke čak do granica parodije. Roman na neki način počiva na klišejima i općim mjestima koje čitatelj prepoznaje, prepun...

Poetički blizak E. Popoviću i M. Bašiću, Čolić je, tada, spojio poetsko i prozno iskustvo i ispisao sjajne fragmente urbanog kaosa. Tri godine kasnije objavio je, također u biblioteci «Quorum», formom nešto klasičniju prozu «Odricanje svetog Petra» u kojoj je ponudio bizarne priče o životima velikih umjetnika poput Baudelairea, Van Gogha i dr. Nakon odlaska u Francusku objavio je šest knjiga proze,...

U Paljetkovim pričama koje tematiziraju ljubavne odnose, u velikoj mjeri upravo one najintrigantnije – preljubničke, gotovo da je primjenjen renesansni obrazac, pa su njegove junakinje opisane nekom vrstom trubadurskog oka, s iznimnim smislom za detalj. Vrlo često promatrane u kretanju, iz perspektive prijevoznog sredstva (aviona, taksija, autobusa), tajanstvene i nedohvatne, poput renesansnih gospi one...

Kratka priča u posljednje je vrijeme nepravedno postala nekakav manje vrijedan žanr, recimo poligon za prva ispucavanja književnih debitanata ili idealna forma za književnost na webu, dok je roman preuzeo ulogu «kralja proze» u kojem se, navodno, treba okušati svaki prozaik koji drži do sebe. Zašto je tome tako, kakve to i da li ima veze s duhom vremena, o tome se doista može danima teoretizirati uz...