Knjiga je na pripovjednom planu barem, sasvim jednostavna. Prati Marka (manje ili više) od njegovih prvih dana do njegovog posljednjeg, od djetinjstva i učenja o biljkama te bakinih priča o svecima ili prepričavanja narodnih priča, daleko od šume i zelenila, na krajnju suprotnost, sve do bodljikavih žica, baraka i stupa srama koncentracijskog logora.

Zašto mislim da je ova knjiga posebno vrijedna? Zato što su je pisali mladi za mlade. Tekstove u knjizi pisali su mnogi stručni mladi ljudi, njih 18, koji se u svom krugu susreću s mnogim pitanjima i problemima kojima se bave u ovoj knjizi. Kao što sam već spomenula, a vidljivo je i iz podnaslova, knjiga je znanstveno utemeljena, a ipak sasvim jednostavno pisana i lako prohodna za čitatelja kojeg možda ne...

Ako je knjižnica njezinih roditelja predstavljala početak pismenosti Irene Vallejo, onda knjižnica u Aleksandriji na lenti vremena stoji kao začetak opismenjavanja čovječanstva. Do njezina su utemeljenja knjižnice bile usko specijalizirane, namijenjene tek uskom krugu učenih ljudi, nikad otvorene za javnost pa se po prvi put stvara mjesto potpune otvorenosti prema različitosti.

Nije li činjenica što je knjiga bila zabranjena u Argentini, Čileu i Urugvaju, a da je sam autor bio zatočen, a zatim izgnan dovoljan pokazatelj koliko je knjiga bila moćna? Vojni režimi u prethodno nabrojanim zemljama osjećali su se prozvanima zbog kukavičluka i poltronstva prema Zapadu i mislili su da nemaju drugog izbora doli autora otjerati, a tekst zabraniti.

Goloća kao vrst književne opredijeljenosti, odbijanje da se čitatelja zavodi književnim slikama, visprenošću, znanjem, također je jedna vrst stilske opredijeljenosti koja vodi sučeljenju s onime od čega nema uzmaka, gdje je čovjek sam, sa svojom trenutnom istinom, i sa svojim vječitim traganjem za cjelovitom, cjelokupnom istinom o sebi i svome životu.