Sloboda u eksperimentiranju, koju sam oslobodio u 'Kostonogoj', gotovo je teret u smislu da mi se sad teško vratiti na malu i jednostavnu kompoziciju. Eksperiment – koji je 'Mladenka kostonoga' – rezultat je mog promišljanja o mogućnostima umjetničkog dosega u tekstu, o slobodi igranja stilom i konstrukcijom.

Škotski pisac, dramatičar i scenarist Irvine Welsh, široj čitateljskoj publici poznat kao autor romana 'Trainspotting' (1993.), po kojemu je snimljen i istoimeni film, prošli je utorak virtualno gostovao na 19. FEKP-u. Postavili smo mu par blic pitanja, na koja je jednako promptno odgovorio prije nego što opet nestane u nekoj manje kompatibilnoj vremenskoj zoni.

Svidjela mi se samostalnost i sposobnost otočanki, kako su same ribarile i brinule o zemlji, prividna lakoća i odlučnost s kojom su neki otočani čamcima krišom i zauvijek odlazili, u Italiju pa dalje brodovima, često tek petnaestogodišnjaci ili tinejdžerke s bebama od nekoliko dana. Naslušala sam se fantastičnih priča, vrijednih ekranizacije.

Ako netko lijevog svjetonazora protumači Katarinu kao tvrdu konzervativku, a ipak se poistovjećuje s njom, suosjeća i propituje njezin stav – to je daleko snažnija emocija nego ona koja bi se dogodila da se čitatelj inicijalno potpuno slaže s njom. Isto tako vjerujem da bi za izrazito desno orijentiranog čitatelja, Katarina bila ipak suviše liberalna ili kritična prema ustaštvu.

Nikoga se, ne treba imati iluziju, na čitanje ne može navići za jedan sat, ali je to dovoljno da mu se promijeni percepcija i da lektirna ili bilo koja druga djela prestane doživljavati kao izvorište teške dosade. Poslije tog koraka i trenutka u kojem oni na književnost prestaju gledati kao na nešto što im škola nameće, otvara se prostor za stvaranje buduće, ozbiljne publike.