Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel

Razgovor ×

Razgovor • 20.05.2021.

Georgi Gavrilov : Bugarska ne može postojati bez svojih pjesnika

Fizičar sam, i često me pitaju što je zajedničko fizici i poeziji. Na to odgovaram da fizika, poezija, filozofija i bilo koja druga znanost ili umjetnost imaju zajedničku početnu točku u onom trenutku kad je čovjek prvi put usmjerio svoje oči prema noćnom nebu. Takve me vrste tema i pitanja pokreću i to je ono o čemu pišem – što ovdje radimo i zašto. To su vječna pitanja od kojih smo sagrađeni.
Razgovor • 14.05.2021.

Mirjana Dugandžija : Emocija je srce moje priče

Novinarsko iskustvo teško da pomaže književnosti, osim, možda, navici da ono što se može reći jednostavno ne razvlačite kao bjelanjak na žlici kad vadite ono bijelo iz jajeta, jer ne želite pojesti pile u svojoj kajgani. E, da... I da, da ono što si utvarate da je sjajna priča doista i napišete, u smislu, sjednete za tastaturu, otvorite novi unos...
Razgovor • 11.05.2021.

Drago Glamuzina : Ne pišem da bih bilo koga liječio, ni druge ni sebe

Ne mislim da književnost ima neku drugu svrhu izvan sebe, ni odgojnu, ni revolucionarnu, ni terapeutsku. Ne vidim je kao sredstvo da se njome bilo što postigne. Ona svojim jezikom gradi svijet koji se ne može u potpunosti opisati ni na jedan drugi način, pa ni jezikom književne znanosti. Pritom, ona ne govori jednoznačno pa svaki čitatelj u taj svijet ulazi na svoj način.
Razgovor • 06.05.2021.

Francesca Melandri: Ne vjerujem da književnost ima čudotvorne moći

Ne vjerujem da književnost ima čudotvorne moći, ako išta, uvijek ću braniti njezinu svetu beskorisnost. To je li neki roman koristan, beskoristan, ljekovit ili samo zabavan isključivo ovisi o iskustvu čitatelja i čitateljica, o onome što se događa u njihovoj nutrini dok ga čitaju, u tišini, sami, licem u lice sa samima sobom.
Razgovor • 29.04.2021.

Anna Terék : Poezija živi i rađa se u dječjem umu

Kad smo sretni, ne tražimo objašnjenje za ovaj osjećaj. Kad imamo bol u duši, kada patimo, želimo razumjeti patnju i iskusiti je s nekim. Postoje stvari na svijetu koje se ne može definirati. Kao što su tugovanje, ljubav, patnja, itd. Oni se mogu samo opisati. Ali u tom opisu čitatelj i pisac susreću se kad osjećaju isto. Književnost nam pomaže da ne budemo sami u boli, u tuzi.
Razgovor • 12.03.2021.

Stanislav Habjan : Nikad ne znaš čije je ono što potpisuješ

Jedan od simpatičnijih bendova s ovih prostora u mojoj mladosti bili su Indexi, za koje je tekstove pisala moja gimnazijska profesorica hrvatskoga, Maja Perfiljeva. Stih u pjesmi 'Plima' glasio je Sanjam da se opet ljubimo u klasju. Shvatio sam da mi je ime mog djeteta iz tada daleke budućnosti bilo već mnogo puta prije u ustima oblikovano, izrečeno, otpjevano tom jednom lijepom melodijom, punom čežnje i...
Razgovor • 03.03.2021.

Jadranka Pintarić : Svi mi samo ponavljamo sudbine koje su odavno zapisane

Mislila sam da nitko neće čitati knjigu o depresiji, a onda je ispalo da smo imali sveopće depresivnu godinu, pa sam dospjela i na listu bestselera. Užasno sam samokritična pa sam u šoku od svih reakcija. Javilo mi se mnogo nepoznatih mi ljudi koji su se prepoznali u pričama, onih koji su prepoznali svoje bližnje, onih koji bi željeli nekome pomoći.